Nestaje Michelangelova mramorna planina
Kada su rimski carevi trebali najbolji mramor znali su kamo poći, u Carraru u Toskani, no neki su zabrinuti za budućnost kamenoloma koji se koristi tisućama godina.
Nekoć su ondje rimski robovi iskapali mramor za gradnju Panteona i Trajanova trijumfalnog stupa. U 19. stoljeću kamenolomi su postali centar anarhističkog pokreta (kamenoklesari su oduvijek bili poznati kao dobri organizatori), a neke danas vode zadruge.
Problem je, međutim, što golemi strojevi režu milijune tona dragocjenog kamena koji završavaju u luksuznim kupaonicama u Kini i Dubaiju.
Zbog toga su sve češći glasovi koji upozoravaju da je iskorištavanje rudnika postalo neodrživo.
Rad u kamenolomu oduvijek je bio opasan, pa je tako poznato da je Mussolinijevim ljudima u 30-tim godinama prošlog stoljeća trebalo šest mjeseci da pomoću užadi i poluga izvuku samo jednu golemu mramornu ploču.
Posao se u Carrari prenosi s oca na sina. Franco Barratini (75) u kamenolomu radi o dvanaeste godine i vlasnik je ´Michelangelove pećine,´ vrlo rijetke, bijele žile mramora koju je koristio slavni renesansni umjetnik.
Prema predaji, Michelangelo je osobno dolazio u kamenolom i birao kamene blokove koje je kasnije prebacio u svoj atelje.
U radionici pored kamenoloma leži golema replika Michelangelovog Davida. Priča se da bi na trgu Piazza della Signoria u Firenci trebala zamijeniti oštećenu repliku koja se ondje sada nalazi.
Cijena tog komada mramora, a riječ je o oko 55 tona, iz iste žile iz koje je Michelangelo 1501. izradio originalnog Davida, neprocjenjiva je.
Velik broj stanovnika migrirao je iz Lunigiane nakon svjetski ratova, većinom u Ameriku. Sela oko kamenoloma su poluprazna, a smokve zarasle u korov.