Ova slabovidna albino djevojka završava teologiju i korača prema drugim Olimpijskim igrama

Lucija Brešković je neobična djevojka. Primjetite to izdaleka, dok vam prilazi. Njena neobičnost još se više očituje u razgovoru s njom. Ima 25 godina, dolazi iz mjesta Kaštel Novog udaljenog 20-ak kilometara od Splita i ima nadasve zanimljivu priču.

7.jpg
Autor
laudato.hr/D.R.
Fotograf
Facebook
Objavljeno:
 
07.06.2020 17:04

Njena obitelj je vrlo pobožna. Redovito pohađaju nedjeljnu svetu misu, sudjeluju na različitim pobožnostima, uglavnom su aktivni u pastoralu. I lako ćete ih prepoznati jer gotovo cijela obitelj ima albinizam.

- Prvo sam od petero djece u svojoj obitelji od kojih nas je troje albino. Slabovidna sam od rođenja kao i moji brat i sestra koji imaju albinizam. Imamo, dakle, manjak pigmenta u koži pa smo jako osjetljivi na sunce. Taj manjak pigmenta najmanje smeta u kosi jer boju koju imamo ja i sestra mnogi žele. To je to sto znam o albinizmu i nekako mi je dosta - kaže nam Lucija pomalo nasmješeno i veselo.

Albinizam je prirođena i nasljedna nesposobnost organizma da stvara pigment melanin. Očituje se u djelomičnoj ili potpunoj depigmentaciji kože, kose i šarenice oka. Oba roditelja koja imaju albinistički gen mogu ga prenijeti na svoju djecu, kao i u slučaju Breškovića.

Kao i svako izvanjsko 'odstupanje' od onoga što ćemo reći da je 'normalno', tako i na Luciju i njenog brata i sestru ljudi znaju pogledati s čuđenjem. Međutim, Lucija je na to navikla i danas nema problema s time.

- Trenutno sam u fazi da pitam druge ljude kako se oni nose s tim da sam ja drugačija - odgovori nam Lucija otvorenom šaljivošću nastavivši kako se s tim stanjem u početku ipak mučila.

- Držim to kao fazom odrastanja kroz koju svi prolazimo, samo ako imamo nešto po čemu smo baš očito drugačiji to se više ističe, ali također izađemo jači i spremniji za neke stvari. Mogu istaknuti da mi je najteže bilo u školi izbjegavati sunce, uvik imat kapu i kremu uza se, nekako kao da nisam bila slobodna kao druga djeca. Nosila sam duge košulje, a imala sam i konkretne poput prijelaza preko ceste, vožnje bicikla, gledanje cijena na proizvodima u dućanu - prepričava nam Lucija.

Većina tih stvari sada su njene svakodnevne borbe. No, veličina ove priče jest u snazi i radosti njenog duha koji ju potiče da savlada sve prepreke. Nakon uspješno završene gimnazije upisala je fakultet teologije u Splitu, a intenzivno se bavi judom. Voli voziti biciklu, planinariti, biti u prirodi...

- Judo sam počela trenirati sa 16 godina. Malo kasno, rekla bi, ali snašla sam se. U teškom periodu svog prvog ispitnog roka na fakultetu otkrila sam paraolimpijski sport. Vidjela sam video o jednoj slijepoj judašici i tako je nekako počela moja profesionalna priča.

Iste je godine saznala da je judo dio paraolimpijskog sporta. Te 2015 godine otišla je na na Europsko prvenstvo u Portugal.

- Tamo sam trebala napraviti pregled za vid da se utvrdi da dovoljno loše vidim da mogu sudjelovati - reče nam humoristično u svojoj zadivljujućoj slobodi duha.

Na tom je natjecanju ostvarila nevjerojatno treće mjesto. Bilo je to iznenađenje za trenera, reprezentaciju, a najviše za nju samu. No, sreći nije bilo kraja - na temelju tog nastupa Međunarodni paraolimpijski odbor udijelio joj je pozivnicu za Paraolimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. godine.

- Tamo sam nastupila kao debitant s pozivnicom i postala prva Hrvatica koja je nastupala za Hrvatsku na Paraolimpijskim igrama. To je ujedno bio i pritisak i sloboda, jer sam tu došla da se predstavim i pokažem šta mogu. Očekivanja od drugih nisu bila prevelika, htjeli su samo da uživam i da upoznam vrhunski svijet sporta - prisjeća se Lucija.

Bilo je to nezaboravno iskustvo. A pored svega što je imala vidjeti u tom milijunskom gradu, ona nam je istaknula malu katoličku kapelicu u kojoj je upoznala svećenika salezijanca, sportskog 'dušebrižnika'.

Premda je osvojila 'tek' 5. mjesto, bila je jako blizu medalje. Za relativno mladu Luciju vjerujemo da će biti još prilike, a i ona sama smatra da još nije bila spremna za takav veliki iskorak.

- Nekako mi Europsko postolje bolje paše - opet će Lucija u svom 'stilu', nakon što nam je ispričala da je nakon Rija osvojila drugo mjesto na Europskom prvenstvu 2017. godine te ponovo 3. mjesto 2019. godine u Genovi.

Sada je na putu prema novim Olimpijskim igrama u Tokiju. Trenutno je 7. na rang ljestvici od ukupno deset natjecateljica koji će put zemlje izlazećeg sunca.

Na tren vam bude žao zbog njenih tjelesnih nedostataka, ali ubrzo postanete oduševljeni, čak u napasti da vas obuzme zavist... Da budem iskren i prilično osoban: u susretu s njom vidim koliko nedostataka zapravo imam ja u odnosu s njom, a ne obratno - kako bismo k'o iz rukava izvukli.

Pored sportskog uspjeha, kako rekosmo, studira teologiju te je trenutno na četvrtoj godini. Pokazala nam je neke svoje skripte koje su, zbog njene slabovidnosti, isprintane u ogromnom fontu kako bi joj bilo lakše čitati.

- Htjela sam studirati nešto o čovjeku, tj. čovjekovim odnosima i kako ih učiniti boljim. Razmišljala sam o psihologiji ili teologiji, barem onako kako sam to ja tada vidjela, ali je presudila teologija u Splitu najviše zbog juda.

Što nakon fakulteta još ne razmišlja, ali u svojoj vjeri i odnosu s Bogom raduje se novim životnim izazovima.

- Vjeru doživljavam kao sastavni dio života, nešto što me određuje. Znam da po svom ponašanju sigurno nisam uvijek prepoznatljiva kao katolik, ali težim tome. U svoj pojas sam ugravirala riječ 'MAGIS', potaknuta ignacijanskom duhovnošću da u svakom trenutku damo od sebe više da budemo bliže Bogu. Mislim da bi se i moj Gospodin složio da je naš odnos s moje strane kao vremenska prognoza, a s njegove uvijek isti. I hvala mu na tome - svjedoči Lucija.

Ova djevojka možda ima tjelesne nedostatke, ali njena priča pokazuje kako ništa nije prepreka u ostvarenju života - osim vlastite volje. Njenoj kosi i licu možda nedostaje pigmenta, ali joj je srce obojano radosnim bojama. Ona možda ima slabi vid, ali zato snažnije može živjeti Pavlove riječi: 'Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju' (1 Kor 5,7).

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: