Nekoliko dana kasnije, 7. lipnja, poslao je Papa i tri zasebna pisma, jedno naslovljeno na kneza Branimira, drugo na izabranog ninskog biskupa Teodozija, i treće na svećenstvo i vjerni hrvatski puk. Tim činom papa je zapravo priznao i predao svu vlast u Hrvatskoj. Bilo je to prvo međunarodno priznanje hrvatske države u povijesti.

Uz ostalo, papa Ivan VIII.napisao je knezu Branimiru slijedeće riječi:

”Čitajući pisma tvoga gospodstva, što si nam ga po časnom svećeniku Ivanu, uzdaniku našem, poslao, razabrah jasnije od sunca, koliku vjeru i iskreno štovanje gajiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama. Pa jer s voljom božjom ponizno ispovijedaš i želiš kao dragi sin biti u svemu vjeran i pokoran svetomu Petru i nama, koji smo po milosti božjoj namjesto njega: zato uvelike zahvaljujemo gospodstvu tvojemu ovim našim pismom apostolskim, pa te s očinskom ljubavlju kao najmilijega sina primamo i u duhu grlimo, gdje se vraćaš u krilo svete stolice apostolske, majke tvoje, u kojoj su se i pređi tvoji iz najbistrijega vrela pojili slatkim napitkom svetoga nauka; i bit ćemo ti skloni apostolskom dobrotom, da bi vazda lebdjela nad tobom milost i blagoslov od apostolskih glava sv. Petra i Pavla, pa i danas, eda bi uvijek bio čitav i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji neprestano ljudskom spasu zajedaju i staju na put, i da bi lakše stekao žuđenu pobjedu nad neprijateljima. Jer, kako budeš nastojao, da se sam Bogu ponizno pokoriš i slušaš sveti nauk njegov i kako budeš iskazivao za ljubav božju dužnu počast svećenicima i službenicima njegovim: teko ćeš bez sumnje biti pobjednik i gospodar nad svima svojim neprijateljima i buntovnim protivnicima“, napisao je uz ostalo papa Ivan VIII. knezu Branimiru naslovljavajući ga kao dragi sine Branimire.

Istodobno, papa Ivan VIII. odaslao je i drugo pismo časnom đakonu i izabranom biskupu svete ninske crkve Teodoziju:

”Primivši i pročitavši pismo Tvoje dobrohotnosti, jasnije od sunca razabrasmo iskrenost Tvoje odanosti i vjernosti što je gajiš za crkvu blaženog Petra apostola i naše papinstvo. Pa budući da si se posve ponizna srca potrudio potražiti našu milost i blagoslov, tomu smo se veoma obradovali. Naime, i časni nam je svećenik Ivan, dolazeći od vas, donio živim riječima mnogo lijepih glasova o Tvojoj čestitosti i strpljivosti, što valja veoma cijeniti kod Kristova svećenika. Stoga Te kao dragi ud Kristova tijela i duhovnog sina grlimo ispruženim rukama svoga apostolstva i ljubimo očinskom ljubavlju te smo Te uvijek voljni poduprijeti apostolski dobrostivo. Zato opominjemo Tvoju oštroumnost da ne skreneš ni na koju drugu stranu i ne poželiš primiti čast biskupsku protivno svetim zasadama časnih otaca – slušajući onaj željeni glas previšmnjega Suca: ”Dobro, valjani i vjerni slugo! Budući da si bio vjeran nad malim, postavit ću te nad velikim. Uđi u veselje gospodara svoga!”- pisalo je uz ostalo u pismu.

Treće pismo koje je također stiglo u Nin bilo je namijenjeno svim časnim svećenicima i cjelokupnom puku hrvatskom:

”Kada smo čitali pismo vašeg kneza Branimira koje nam je osobno uputio po časnom svećeniku Ivanu, spoznali smo ne samo njegovu odanost nego i iskrenost vaše vjere i ljubav što gajite za sv. Petra, apostolskog prvaka, i za nas. Pa budući da se svom dušom i svom spremnošću želite kao predragi sinovi vratiti k svetoj rimskoj crkvi odakle su, kao što znate, vaši roditelji primili sladak nauk svete propovijedi, u živoj žudnji da imate našu apostolsku milost i blagoslov, - to nas je ispunilo velikom radošću. I stoga pružamo ruke i grlimo vas te vas očinskom ljubavlju primamo natrag, i voljni smo vas uvijek apostolski dobrostivo poduprijeti budete li do kraja iskreno gajili i vjerno održali tu svoju spremnost i obećanje.“