No, tek sedam godina poslije banove smrti ta se domoljubna ideja ostvarila. Dana 16. prosinca 1866. godine u Zagrebu je otkriven velebni spomenik slavnog narodnog vođe koji je danas jedan od najdojmljivijih simbola hrvatskoga prkosa i borbe za slobodu.

Veličanstvena statua, prvi zagrebački spomenik u bronci, rad je glasovitog bečkog kipara Antona Dominika Fernkorna. Zanimljivo je da je davna svečanost snimljena i na fotografiji Franje Pomera koja se smatra prvom reportažnom snimkom u Hrvatskoj.

Ni Beč ni Pešta nisu blagonaklono gledali na podizanje spomenika banu Jelačiću jer su u to doba ojačali Mađari pregovarali s Habzburzima o preustrojstvu Monarhije, a Jelačića su smatrali zatirateljem svoje revolucije.

No, unatoč svim teškoćama, osobito onim financijskim, hrvatski narod je dobrovoljnim prilozima sakupio potrebna sredstva pa je spomenik dovršen i postavljen na istoimenom zagrebačkom trgu.

Mnogi protunarodni režimi nisu se usudili dirati taj veličanstveni simbol hrvatstva. Tek 1947. godine komunistički moćnici potajno su i protuzakonito rastavili i srušili Jelačićev spomenik. Taj se barbarski čin opravdavao neutemeljenim Marxovim ocjenama o kontrarevolucionarnoj ulozi Hrvata u 1848. godini, a osim toga htjeli su prigušiti hrvatske nacionalne osjećaje.

Od potpune propasti spomenik je spasio dr. Antun Bauer koji je njegove dijelove čuvao u podrumu zagrebačke Gliptoteke, čiji je bio ravnatelj. Jedan od prvih poteza nove demokratske vlasti u Hrvatskoj bilo je vraćanje spomenika i Jelačićeva imena glavnom zagrebačkom trgu.

U velikom slavlju ban Jelačić je ponovo isukao sablju na mjestu odakle je u dramatičnim okolnostima krenuo sa svojim četama u borbu za opstojnost hrvatskoga naroda.