Toga dana su Braća hrvatskog zmaja, na čelu s Emilijem Laszowskim, u svratištu Tri gavrana sazvala veliki zbor s prijedlogom da se "ustroji ta važna institucija". Na njemu je gradski liječnik Milan Figatner obrazložio potrebu osnivanja društva te pozvao na pojedince i ustanove da se angažiraju u prikupljanju potrebnih financija. Podržan je prijedlog Laszowskog da se ustroji institucija po uzoru na  poznati bečki "Rettungsverein" čije su ustrojstvo i način rada poznavali gotovo svi zagrebački liječnici, s obzirom na bliske veze Zagreba i Beča, kao i činjenicu da je većina liječnika studirala u Beču. Izabran je privremeni odbor, određena su pravila, a sredstva su darovali mnogi zakladnici. Zemaljska vlada vrlo je brzo odobrila pravila društva pa je ustrojena jedna institucija koja je svakim danom postajala sve nužnija.

Dobrovoljno društvo za spasavanje počelo je s radom 1. kolovoza 1910. Imalo je četiri sanitarna pomoćnika i dva vozila s konjskom zapregom kako bi "pružilo prvu pomoć kod nezgoda svake vrste naročito kod zamašnih krvarenja, teških opekotina te pokušaja samoubojstva i pogibelji ugušivanja“. Prva sanitarna postaja nalazila se u Savskoj cesti na broju 7, a broj telefona je bio 1000.

Pad nesretne Katarine Hedrich bio je samo povod osnivanju važne zagrebačke institucije - Hitne medicinske pomoći, koja je nekoliko puta mijenjala ime i prostor, ali joj je svrha ostala ista. Plemenita i napredna misao Braće hrvatskog zmaja živi još i danas. Stotinu godina nakon osnutka, Zagreb i njegovi građani dobili su novu zgradu Ustanove za hitnu medicinsku pomoć, što omogućuje brže i kvalitetnije pružanje usluga u najsuvremenijim uvjetima, kako i dolikuje tako važnoj službi.