Prije 809 godina Nin postao slobodni kraljevski grad
Nin je poznat kao kolijevka srednjovjekovne hrvatske države. Bio je prvo političko, vjersko i kulturno središte srednjovjekovne Hrvatske. Nin je i najstariji hrvatski kraljevski grad, stalna ili povremena prijestolnica hrvatskih narodnih vladara: knez Višeslav i Branimir, kraljevi Tomislav, Petar Krešimir IV, Zvonimir i drugi. Tu su stolovali i značajni hrvatski biskupi.
Za vrijeme hrvatskih narodnih vladara Nin je jedna od njihovih prijestolnica iz koje upravljaju državom, a isto tako i važna ratna i trgovačka luka.
Knez Branimir je 7. lipnja 879. godine od pape Ivana VIII. primio pismo koje je u ono doba bilo priznanje države Hrvatske.
Kralj Petar Krešimir IV. još 1069. godine u Ninu prvi naziva Jadransko more našim morem u darovnici kojom zadarskom samostanu Sv. Krševana daruje otok Maun.
Za vrijeme kralja Dmitra Zvonimira 1080. godine papinski legat održava crkveni sabor.
Gubitkom državne samostalnosti Nin kao i cijela Hrvatska pada pod mađarsku krunu. Za to vrijeme Nin je samostalna gradska komuna što mu potvrđuju hrvatsko-ugarski Andrija II. koji mu je 1. kolovoza 1205. godine dao status slobodnog kraljevskog grada.
Isto je učinio i hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. 1244. godine.
Ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinac 1371. godine održava sabor plemstva i građanstva hrvatske i Dalmacije i naziva Nin naš glavni i kraljevski grad dalmatinski.
Srednji i rani novi vijek u Ninu (12. stoljeće - 1646. godina) obilježen je i gradnjom desetak romaničkih (12. i 13. stoljeće) i gotičkih (14. i 15. stoljeće) crkvica unutar gradskih zidina.
Nin je također jedan od svega nekoliko hrvatskih primorskih gradova - uz Pag i Ston - koji ima solanu, također nasljeđe starodrevne povijesti. Taj spoj prirodne i kulturne baštine, te gospodarskog dobra, proglašen je Parkom prirode "Solana Nin".
