Prva hrvatska zrakoplovka

U Hrvatskoj je prva pilotkinja i padobranka bila Katarina Matanović-Kulenović koja je u devedesetoj godini, na današnji dan 24. travnja 2003. u umrla u Zagrebu.

kmk008.jpg
Autor
Laudato
Fotograf
essekeri.hr
Objavljeno:
 
24.04.2014 09:57

Katarina Matanović-Kulenović rođena je u slavonskom selu Vuka kraj Osijeka. Otac joj je umro kada je imala 16 godina nakon čega je inače financijski dobrostojeća obitelj zapala u teškoće. Katarina se odselila u Zagreb kod svoje sestre Paule kako bi uz njezinu pomoć nastavila školovanje.

Radila je uredski posao, a u slobodno vrijeme bavila se sportom.

Pilotska priča te hrabre žene počela je novinskim oglasom o otvaranju pilotske škole Aero-kluba u Zagrebu. Tada 22-ogodišnja činovnica, usprkos muškim podsmjesima, nije uspjela samo sakupiti novac za školarinu, nego je nakon više od osamdeset sati leta, pod brižnim naukovanjem svoga učitelja pilota Ivana Mraka, u listopadu 1936. godine položila letački ispit. Samo dvije godine poslije u lipnju 1938. na aeromitingu u Beogradu, skočila je i padobranom kao prva žena u istočnom dijelu Europe. Pri doskoku je iščašila nogu, što nije umanjilo njezinu popularnost, a dobila je i tadašnje vojno odlikovanje.

Svoje dvije strasti, letenje i padobranstvo, Katarina Matanović poslije je prakticirala po letačkim priredbama diljem ondašnje Jugoslavije. Ohrabrena svojim uspjesima u aeroklubu osnovala je  "žensku sekciju" Aerokluba Zagreb i već 1939. godine organizirala veliki ženski aeromiting. Za aeromiting je bila organizirana nagradna igra, a kao glavna nagrada bio je panoramski let nad Zagrebom. Iako se očekivalo stotinjak odgovora na postavljena pitanja u redakciju organizatora stiglo ih je 837 od kojih je preko 300 bilo točno. Kako je planirano "samo" sto letova, sretne dobitnice morale su se izabrati izvlačenjem. Uz učenice i studentice na natječaju su sudjelovale i starije dame.

Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske Katarina je primljena u vojnu službu kao vojna pilotkinja, poručnica. Tijekom Drugog svjetskog rata letjela je na laganim zrakoplovima i prevozila streljivo i lijekove, te ranjenike i vojne zapovjednike. Nikada nije sudjelovala u zračnim borbama, no ironijom sudbine, saveznički su lovci oborili njezina supruga, novinara Namika Kulenovića, tijekom leta za Bihać. Iste 1944. godine ranjena je tijekom savezničkog bombardiranja borongajskog aerodroma u Zagrebu. Kako više nije bila psihički sposobna za obavljanje ratnih zadataka do kraja rata bila je na bolovanju. Nakon toga dana više nije letjela.

Poslije rata prva hrvatska letačica optužena je za špijunažu, ali je nakon mjesec i pol dana puštena iz pritvora.

Gotovo pedeset godina komunistička vlast potiskivala ju je u zaborav, a prešućivale su je i sve jugoslavenske enciklopedije. Nažalost, ne spominju je ni novija izdanja. Sve te godine Katarina je pokušala opstati. Naime, već je 1945. s malim sinom izbačena iz stana. U zatvoru je provela 42 dana bez ikakvih optužbi. Zahvaljujući svom borbenom duhu dobila je posao u "Generalturistu" u Zagrebu. Poslije je preselila u Köln gdje je njezin sin studirao, a ona radila kao spremačica. Život joj se sastojao uglavnom od čitanja knjiga što je pod starije dane uzrokovalo i probleme s vidom.

Tek 1998. Katarina Matanović-Kulenović primila je zasluženo priznanje za svoj doprinos u razvoju hrvatskog zrakoplovstva i padobranstva. Odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara, a nakon 56 godina, dvije godine prije smrti ponovno je primljena u Aeroklub Zagreb.
 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: