Prva zabilježena pomrčina Sunca

Najstariji zapisi o pomrčinama pojavili su se još početkom trećeg tisućljeća u Indiji, a u zapisu "Eponym Canon" Asirci su ostavili prvo svjedočanstvo o pomrčini.
Autor: Laudato NP Photo: secretelezeilor.wordpress.com nedjelja, 15. lipnja 2014. u 16:44

I tog dana, reče gospodin Bog, učinit ću da se sunce spusti i zamračiti svijet usred bijela dana! – zapisano je sredinom osmog stoljeća prije Krista u židovskoj knjizi proroka Amosa. Da se u to vrijeme uistinu dogodila pomrčina sunca potvrđuje asirski tekst koji je datiran 15. lipnja 763. prije Krista.

Do pomrčine Sunca dolazi kada Mjesečeva sjena prođe preko površine Zemlje, što se može dogoditi samo kada je Mjesec u fazi mlađaka. Ovisno o trenutačnoj udaljenosti Mjeseca i Sunca od Zemlje, te o položaju promatrača na Zemljinoj površini, može nastupiti jedna od tri vrste pomrčina Sunca: potpuna, djelomična i prstenasta.

Najstariji zapisi o pomrčinama pojavili su se još početkom trećeg tisućljeća u Indiji, a u zapisu "Eponym Canon" Asirci su ostavili prvo svjedočanstvo o pomrčini. Začudo, u Egipćana nema ni spomena o toj prirodnoj pojavi, najvjerojatnije zato što je Sunce bilo simbol faraona kojima nije odgovaralo da pomrčina "pomrači" njihov ugled!

Na europskom kopnu jedna od najranijih pomrčina zabilježenih u povijesnim izvorima dogodila se 1178. godine prije Krista. Dosjetljivi pseudo-povjesničari povezali su je s pomrčinom koja je antičkom heroju Odiseju najavila povratak svome domu na Itaci. Jedan vjerodostojniji povjesničar Herodot u više je navrata pisao o pomrčinama Sunca. Najpoznatija je ona kad je perzijska vojska pod Kserksovim vodstvom krenula na Grčku. U novijoj povijesti još se jedan sukob odigrao pod „naglo zamračenim nebom usred bijela dana“. Bitku kod Isandlwana iz 1879., u kojoj je masakrirana britanska vojska, pobjednici iz plemena Zulu nazvali su „Dan mrtvog Mjeseca“!

Što je tako zanimljivo kod pomrčine sunca? Zrake Sunčeva svjetla koje u tim trenucima prolaze preko Mjesečevih planina izazivaju posebno lijepe svjetlosne efekte. Riječ je o Bailyevim biserima, kao i dijamantnim prstenima - kratkim bljeskovima svjetla koje prolazi Mjesečevim dolinama na samom rubu Mjesečeve ploče. To možemo vidjeti samo prilikom potpunih pomrčina Sunca. Zatim tu je i Sunčeva korona. Riječ je o dijelovima visoke Sunčeve atmosfere čija je temperatura nekoliko milijuna stupnjeva. Vidimo je u obliku pramenova fine koprene oko pomračenog Sunčevog diska. No, ni tu nije kraj, posebna poslastica dolazi iz unutrašnjosti Sunca koje izbacuje u visinu usijane dijelove svoje utrobe. Te se pojave zovu protuberance ili prominencije, a manifestiraju se kao sjajni mlazovi tvari, koji nerijetko imaju oblik petlji, poput vezica na vašim cipelama. Mlazovi materije struje u Sunčeve visine i ponovo se strmoglavljuju natrag tvoreći prekrasne prizore koje, imamo li sreće, možemo vidjeti i snimiti za vrijeme potpune pomrčine Sunca.

Potpuna pomrčina Sunca iznimno je rijetka. Nastajanje noći usred bijela dana posljednji se put moglo vidjeti 1999. na Balatonu u Mađarskoj
 
U Hrvatskoj se mogla pratiti davne 1961., a na sljedeću takvu pojavu u našoj zemlji morat ćemo pričekati sve do 2081. Do tada će se, u nekoliko navrata, ipak moći vidjeti preostale dvije vrste pomrčine: prstenasta pomrčina, kada nepokriven ostaje svijetli prsten Sunčeve površine i djelomična pomrčina kada Mjesec prekriva samo dio Sunčeve ploče.
 

Da biste komentirali, prijavite se.