Zapravo, Senjski statut govori o plemićima na mnogo mjesta. Uz razna oslobođenja od tlake, poreza, taksa i podavanja, upada u oči da plemići nisu gubili svoje posjede iako su npr. selili iz Senja, što je kod pučana bio slučaj. Plemićke su nekretnine po tom statutu bile oslobođene od bilo kakvih tereta, pa čak i kad bi ih stekli otuđenjem od pučanina.

Sa svojih 168 članaka, Statut je pravno regulirao i sve ostale segmente političkog i gospodarskog života. Iz njega je vidljiv sveukupni život ondašnjeg Senja.

Još u 13. stoljeću Senj je bio poznat kao središte glagoljaštva. Senjski je biskup dopuštenjem pape Inocenta IV. 1248. godine postao jedini biskup u katoličkom svijetu koji se mogao koristiti glagoljicom i narodnim jezikom u liturgiji. To je bio preduvjet da Senj u 14. i 15. stoljeću postane jedno od najvažnijih kulturnih središta jugoistočne Europe. Potvrđuje to i senjska tiskara, u kojoj je od 1494. do 1508. tiskano sedam glagoljskih knjiga.

Sredinom 15. stoljeća Senj je postao sjedište senjske kapetanije radi obrane od turske opasnosti i mletačke ekspanzionističke politike. Tijekom borbi s Turcima, od brojnih izbjeglica formirale su se vojne postrojbe, znameniti senjski uskoci.

Do početka 20-ih godina 17. stoljeća oni će uspješno braniti Senj i nanositi teške gubitke Osmanskom Carstvu i Veneciji. No, zlatno doba Senja prekinula je izgradnja pruge Karlovac – Rijeka 1873., koja je zaobišla taj stari hrvatski grad te imala pogubne posljedice za njegov daljnji gospodarski i trgovački razvoj.

Spomenimo i poznate osobe iz hrvatske povijesti koje su rođene u Senju. To su Nikola Jurišić - slavni vojskovođa koji je obranio Kiseg, Pavao Ritter Vitezović - povjesničar i jezikoslovac, Ivan Paskvić - astronom i matematičar, Mirko Ožegović - biskup senjski i modruški, potom mnogobrojni književnici među kojima su Vjenceslav Novak, Silvije Strahimir Kranjčević, Milutin Cihlar Nehajev i drugi...