Ljudi u nevolji od davnina su na najrazličitije načine pozivali u pomoć. Tako su se, na primjer, Indijanci koristili dimnim signalima, izgubljeni bi noću palili velike vatre, a nakon što je izumljeno vatreno oružje kao poziv u pomoć koristio se pucanj iz puške. Ali što su mogli učiniti ugroženi pomorci? U slučaju nesreće na debelim morima nije postojao način da bi se pozvalo pomoć. Brodolomci su bili osuđeni na sigurnu smrt.

Sve se promijenilo pojavom radiotelegrafije. Prvu kodnu šifru za poziv u pomoć Morseovom abecedom predložio je 1904., otac radiouređaja Marconi. Poruka se sastojala od tri slova CQD (Ce Kve De) što je bila skraćenica: Come quick, distress! –Dođite brzo, pomagajte!

Dvije godine poslije, 3. listopada 1906. na međunarodnoj radiotelegrafskoj konvenciji u Berlinu prihvaćena je nova, praktičnija poruka – S.O.S. (eS O eS). Opće prihvaćeno tumačenje da je ova poruka skraćenica za: Save our souls! – Spasite naše duše! zapravo je potpuno krivo.

S.O.S. je prihvaćen zbog svoje jednostavnosti. Tri točke, tri crte i opet tri točke bila je poruka koju je mogao napisati i pročitati čak i površni poznavatelj Morseove abecede.

Prvi je put opasnost uspješno dojavljena pri potonuću "Titanika" 1912. godine. Radiotelegrafist na brodu "Karpatia" čuo je signal i spasio dio putnika od sigurne smrti. Tijekom vremena S.O.S. signal su prihvatili svi pomorci, ali i zrakoplovci. Međutim, tehnički napredak poslao je telegraf u mirovinu. Pomorci su usvojili nove automatske sustave komuniciranja i lociranja brodova satelitskim putem.