Zašto nam Bog daje bolesti, patnju? Zašto se to događa nama, našim bližnjima? Trebamo li taj križ prigrliti? Sestra Sunčica Kunić svoju tešku bolest je prošla s Isusom, a njena patnja postala je njeno spasenje.
Sestra Sunčica svoje je radno mjesto u osnovnoj školi zamijenila bolničkom sobom. Oboljela je od raka limfnih čvorova. U početku se i sama pitala zašto Bog daje patnju, ali za nju je taj put oboljenja i ozdravljenja bio zanimljiv i otkrio joj je puno toga o njenoj vjeri, te ojačao odnos s Bogom. Često je molila za mudrost liječnika, sestara, ali i za svoju staloženost. Sestra Sunčica je doista živjela svoju patnju, nije tražila ništa, već je odlučila cijeniti život i voljeti ga onakvim kakav ga je Bog odredio. Nekoliko trenutaka prije nego je saznala da je ozdravila razmišljala je o onome što će joj liječnik reći. Nije se nadala nikakvom ishodu već je vjerovala. Vjerovala je da šta god bude bit će dobro jer je od Boga.

Može li bolest biti lijepo razdoblje? Sestra Sunčica svojim iskustvom potvrđuje da u trenutcima bolesti Bog ima posebne planove za nas. Za nju je to trenutak u kojem je po prvi puta tražila i našla utjehu samo u Bogu. Zbog prijateljstava i poznanstava koja je sklopila boraveći u bolnici odmakla se od misli da je to razdoblje za nju nešto loše i strašno. Bog nikada ne garantira samo radost, zadovoljstvo, ali kroz križ nam progovara i upućuje nas na put slobode.

Doista, ovim svjedočanstvom sestre Sunčice moramo biti ohrabreni i vjerovati da bolest, patnja i križ zaista mogu biti nešto posebno za nas. U uvjetima kada ni sami ne pronalazimo rješenje situacije, Bog je jedina utjeha i njemu se moramo prepustiti. Tu se naša vjera najviše očituje. To je bit vjere. Prigrliti ono lijepo i ono ružno, jer Bog ima veći plan. Probudi se ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist, poruka je kojom se potvrđuje da bolest uistinu nije smrt nego da se proslavi sin čovječji.