Povijesna istina puno puta je zatomljena laži. Jedna od njih je i Srb 27. srpnja 1941. godine. Dan je ovo kada je počeo genocid nad Hrvatima iz okolnih ličkih sela, a godinama se slavio i danas se još uvijek obilježava kao Dan ustanka.

27. srpnja 1941.godine počela su protjerivanja, ubijanja, paljenja i uništavanja svega što je u okolici ličkog mjesta Srb, nedaleko od Gračaca imalo pridjev hrvatski. Prvi su na najokrutniji način stradali članovi obitelji Ivezić iz sela Brotnja čijih je 37 članova, najviše žena, djece i staraca, živo bačeno u jamu.

I u obližnjim hrvatskim mjestima protjerani su i ubijani nedužni, a njihovi domovi spaljeni do temelja. Jedini krimen je bio to što su bili Hrvati i katolici.

Tako je bilo i u do rata bogatom i lijepom mjestu Boričevac koji je u suludom četničko-komunističkom pohodu početkom kolovoza 1941. izgorio u samo sat vremena. Njegovi stanovnici morali su u progonstvo po cijeloj Hrvatskoj, ali i svijetu. Nikad se poslije toga nisu vratili svojim kućama.

O ovome godinama, sve do nedavno nije govoreno, niti se smjelo govoriti. Ipak, potomci žrtava spomenutih zločina doživjele su 2014. barem neku pravdu kada su otkrivene jame u koje su bačena tijela njihovih predaka i iskopane njihove kosti. Nadalje, 2017. godine, 76. godina nakon njihova pogubljena, članovi obitelji Ivezić pokopani su u Boričevcu gdje im je podignuto i spomen-obilježje.

Na kraju možemo samo ponoviti kako se obilježavanjem ustanka u Srbu uporno prikriva istina o strahotama koje su se za vrijeme Drugog svjetskog rata događale Hrvatima Banije, Korduna i Like.

Laudato je o ovom je događaju snimio film ''Nikad se nisu vratili'', u režiji Nade Prkačin.