Što učiniti kada osjetite dosadu u Crkvi?

Postoji jedna činjenica o dosadi. Dosada ima lošu reputaciju. Ljudi vole reći kako se samo osobe koje nisu pametne dosađuju. Je li to istina?
Autor: aleteia.org/Laudato/prevela:K.P. Photo: aleteia.org utorak, 07. studenog 2017. u 12:51

Čak i kada pomislite da ste dijete naučili da bude mirno u crkvi, mogu se dogoditi nepredviđene situacije. Dijete može odjednom postati nestašno, pa tako može pokušati pobjeći kroz središnji prolaz u crkvi, ili se penjati prema oltaru. Školarci također znaju raditi nered na Misi, pa tako se zna dogoditi da šapuću, meškolje se, udaraju nogama, okreću su, smijulje. Ovakvo ponašanje se događa kod sve djece, čak i one koja su inače tih i mirna. Zaključak je jednostavan, djeci je jednostavno dosadno za vrijeme Mise.

Postoji jedna činjenica o dosadi. Dosada ima lošu reputaciju. Ljudi vole reći kako se samo osobe koje nisu pametne dosađuju. Drugim riječima: samo pametni i dovoljno kreativni mogu zaokupiti svoj um na način da im nikada ne dosadi, odnosno da nikada ne osjećaju da im je dosadno. Ako vam je dosadno potrudite se jače.

No, taj se stav ne podudara s onime što dosada zapravo jest. Dosada je zapravo psihološko stanje hipostresa u kojem osjećate nervozu jer ne znate što učiniti sa svojim slobodnim vremenom. Kada je um neke osobe previše rasterećen to ima potpuno isti utjecaj kao i kada je um preopterećen. Često puta ta nervoza poprima oblik ADHD-a. No, nisu samo djeca ta koja pate od nervoze radi manjka opterećenosti uma, isti problem pogađa i odrasle.

Bilo koja vrsta stimulacije je bolja od hipostresa. Ljudi instinktivno pokušavaju usredotočiti  svoj mozak da se usredotoči na nešto radi ublažavanja teške nelagode.

Kada govorimo o dosadi u crkvi, ako osoba ne razumije liturgiju, ako ne može slijediti propovijed ili nema ideju zašto su detalji važni to može imati jednak utjecaj kao i hipostres. Um se ne može usredotočiti na neku stvar ako ju ne može razumjeti.

Vrlo maloj djeci potrebne su igračke primjerene dobi koje će im pomoći da shvate što se događa oko njih. Ako su igračke religiozne prirode, bit će podsjetnik na crkvu. Stoga dječja biblija, knjiga za bojenje, plišane lutke ili bilo koja igračka koja ne izaziva glasno udaranje kada se ispusti na tlo može biti odličan početak.

Starija djeca mogu razumjeti neke dijelove Mise, ali sigurno ne sve. Za takvu djecu postoji misal za djecu od 6 do 12 godina što uključuje čitanja i molitve na Misi, a objašnjeni su jednostavnim, djeci bliskim jezikom. Također ih se može naučiti da tijekom Euharistijskog slavlja zajedno s ostalim vjernicima sjede, stoje, pjevaju i kleče.

Misa ne bi trebala biti dosadna, ali njen sadržaj je bogat, kompliciran i potiče na duboko razmišljanje. Vaše oružje u borbi protiv dosade na Misi je pokušaj razumijevanje i tumačenja njenih dijelova. Što ćete bolje shvaćati Euharistijsko slavlje na kojem sudjelujete, manje će vam biti dosadno, a vaša će vjera biti bogatija.

 

Da biste komentirali, prijavite se.