Europski kartografi, potaknuti Magellanovim slutnjama, upisali su Australiju u zemljovide prije nego što su je pomorci uopće otkrili. O otočju Novi Zeland, izgubljenom u jugozapadnom dijelu Pacifika, nitko nije imao ni pojma sve dok 13. prosinca 1642. dva broda nizozemske istočno-indijske kompanije nisu pokušala pristati na nepoznato pacifičko kopno.

Do tog otkrića ne bi tako skoro došlo, da se vođa ekspedicije Abel Tasman, inače iskusni pomorac ali podosta sumnjive prošlosti, nije zaljubio u kćer guvernera nizozemske Istočne Indije. Taj ga je možda i za kaznu s dva natrula broda poslao u pogibeljno istraživanje Pacifika.

Poslije otkrića otoka koji i danas nosi njegovo ime, Tasman je mjesec dana poslije stigao do obala Novog Zelanda. Domorodački tamnoputi Maori pozdravne plotune s brodova protumačili su kao uvod u napad, pa su otjerali bijele došljake, ubivši četvoricu Tasmanovih mornara. Pogibeljni zaljev Tasman je nazvao ''Zaljev ubojica'', a cijeli otok po nizozemskoj pokrajini Novi Zeland.

Zanimljivo je da je na svojem putovanju Tasman potpuno oplovio Australiju, a da veliki kontinent uopće nije primijetio. Još jedanput je, dvije godine poslije, plovio južnim morima, ali šesti kontinent opet nije ugledao. Nizozemski trgovci Tasmanova su putovanja smatrali potpunim promašajem. Nije im pronašao bogate zemlje koje je obećao, niti nove, sigurne rute za plovidbu. Ipak, Tasman je zaslužan za izradu pomorskih i zemljopisnih karata australskih mora i otoka.

Zanimljivo je da je punih 130 godina poslije Tasmanovih putovanja, Australiju napokon otkrio Englez James Cook.