Povezuje dva dijela svijeta, 12 oblasti i 87 gradova, duga je 9288 km, a njezini vlakovi prolaze kroz osam vremenskih zona.

Već su se 3. studenog 1901. susreli radnici sa zapadne i istočne starne pruge, no službeno prometovanje na cijeloj dionici tada nije postojalo.

Tihooceanski grad Vladivostok gdje je izgradnja počela, povezao se s Moskvom 1904., a sljedeće godine pruga je spojena s europskim prugama, što je omogućilo da se željeznicom može putovati od Atlantika do Tihog oceana.

Iako su planovi osmišljeni u vrijeme cara Aleksandra II., gradnju je započeo njegov sin Aleksandar III. 1891. godine.

Bajkalsko jezero je najveće, ujedno i najdublje slatkovodno jezero na svijetu s izmjerenih 1642 metara dubine, a to područje na kojem se gradila pruga iziskivalo je najsloženije radove. Željeznica je tu bila prekinuta, pa su se vagoni ukrcavali na posebne trajekte i prevozili na drugu stranu.

Pruga kojom je opasan Sibir, od Urala na zapadu do Tihog oceana na istoku iziskivala je ogromne troškove. Najčešće se oslikavaju usporedbom troškova izgradnje pruge s vojnim troškovima Rusije u Prvom svjetskom ratu.

Izgradnjom mosta preko rijeke Amur na kineskoj granici 1916., otvoren je direktni putnički promet između Moskve i Vladivostoka. Putovanje od Moskve do Vladivostoka trajalo je oko deset dana, jer je željeznica bila prekinuta, a spajanjem se put skratio na šest dana, koliko traje i danas. Najduža željeznička pruga na svijetu stara 111 godina građena je 25 godina.
Elektrifikacija cjelovite pruge počela je već 1950. i uglavnom provedena do 1970, no završena je 2002. godine.

Profesor s Fakulteta prometnih znanosti Ivan Dadić kazao je kako je Transsibirska željeznica, koja je prvotno osmišljena zbog vojne logistike, nezamjenjiva za prijevoz putnika i robe, tj. za razvoj gospodarstva. Tek izgradnjom željeznice došlo je do znatnog iskorištavanja golemih prirodnih bogatstava, te do razvoja poljoprivrede u Sibiru.

Kako u prošlosti tako i danas željeznica ima ogromno značenje za promet, no u novije vrijeme poslije otvaranja granica Rusije, ona ima značajnu ulogu u turizmu. „Danas se za vrijeme putovanja željeznicom nude raznoliki sadržaji, suveniri, lokalne poslastice, pa je putovanje željeznicom koje traje najmanje šest, a po izboru i više dana, nezaboravan doživljaj“, kazao je Dadić koji je, kako kaže, i sam putovao Transsibirskom željeznicom.

„Gradnja željeznice, zbog surovih prirodnih uvjeta, uzrokovala je brojne nesreće s kobnim posljedicama, mnogo je ljudi stradalo. Zbog nepristupačnog terena i tradicionalnog načina rada taj opsežni posao bio je jako težak, a potrebe suvremenog svijeta iziskuju obnavljanje i usavršavanje željeznice“, ističe Dadić.

Transsibirska magistrala probija se kroz brojna i velika brda, preko rijeka i uz jezera, stoga je bilo potrebno izgraditi mostove, tunele i popratne objekte. Najduži most Habarovsk ima oko 2600 metara i slovi kao najduži željeznički most u Rusiji, najduži tunel na trasi ima dva kilometra, a čak 39 kilometara željeznice prolazi pokraj Japanskog mora.

Atraktivna mjesta na kojima se vlak zaustavlja uključuju Ekaterinburg, gdje je ubijen posljednji car i njegova obitelj, zatim grad Tomsk sa svojom poznatom drvenom arhitekturom. Doživjeti se može ljepota Sibira koja dostiže vrhunac na Bajkalskom jezeru, a koje je upisano na UNESCO-ovu listu zaštićene svjetske baštine.

Transsibirska željeznica jedna je od tri linije velike željezničke mreže u koju spadaju - Transsibirska, Transmandžurska i Transmongolska linija.