Prema zapisu oca hrvatske povijesne znanosti Trogiranina Ivana Lucića prva ljekarna u Trogiru nalazila se na gradskom trgu nedaleko katedrale, a prvi ljekarnici bili su Muccius, Rolandini i Venturi koji su došli iz Italije.

Posebno je zanimljivo proučavanje koje govori da se u 16. stoljeću u Trogir doselio engleski ljekarnik i alkemičar Seymour, mlađi brat Jane Seymour, jedne od žena Henrika VIII. koji je studirao u Italiji, a koji je zbog vjersko-političkih trzavica koje su potresale Englesku odlučio potražiti mirniju sredinu te se kao ljekarnik skrasio u Trogiru. Otvorio je svoju ljekarnu, a iznad ulaznih vrata istaknuo plemićki grb s dva velika krila i natpisom „Seymour Count of Somerset“ s kojim  je sumještanima koji su sumnjali želio dokazati svoje plemićko podrijetlo. Pokazivao je povelje s teškim pečatima i potpisima Henrika VIII.  Prvi domaći  ljekarnik u Trogiru koji je po narodnosti bio Hrvat bio je iz obitelji Kreljutić koja prema nekim istraživanjima potječe upravo od Seymoura.

Ljekarna je, u skladu s potrebama, nudila lijekove načinjene uglavnom iz ljekovita bilja. Lijekova mineralnog podrijetla bilo je malo. Rabili su se sumpor, arsen, antimon i živa, a bilo je i tzv. čudotvornih mješavina koje su spravljali sami ljekarnici. Lijekovi su ipak djelovali. Ubrzo se pročulo za njihovu čudotvornost pa se iz Trogira ljekarništvo proširilo i na druge hrvatske gradove. Najstarije javne i samostalne ljekarne spominju se zatim u Dubrovniku i Splitu, Zadru., Kotoru i Rabu, Puli, Zagrebu i Šibeniku.

Na mjestu najstarije ljekarne, one trogirske danas je tek spomen-ploča, dok nekoliko stoljeća staru tradiciju njeguje ljekarna nasljednica nazvana "Trogir Grad", iako ne na istome mjestu. Jedino je dubrovačka ljekarna zadržala kontinuitet djelovanja na istome mjestu, u sklopu Franjevačkog samostana Male braće.