Uređena 300 godina stara hodočasnička staza Gospi Sinjskoj
Upravo stazom Gospi Sinjskoj 1687. godine je pred turskom opasnošću prebjeglo nekoliko tisuća katolika s područja Rame, Tomislavgrada i Livna, na čelu s fra Pavlom Vučkovićem i ramskim svećenicima iz samostana Šćita, a koji su sa sobom ponijeli čudotvornu sliku Gospe Ramske, danas Sinjske.
Staza Gospi Sinjskoj, koja ima tradiciju dužu od 300 godina, prema ideji hrvatskog planinara Stipe Božića ovih je dana konačno uređena, postavljena je signalizacija, napravljena odmorišta s mogućnošću posjeta brojnim stećcima, starim mostovima (Rimski most u Šujici), crkvama i samostanima te drugim značajnim mjestima.
Ideju su prepoznali u Europskoj uniji, odakle je projekt financiran. Radovi su trajali dvije godine. I već su planinari, znatiželjnici, pa i hodočasnici počeli koristiti stazu, s oduševljenjem pričajući o njoj i svemu što se na tom putu može vidjeti od Šćita preko Ravanjskog polja do Šujice i dalje oko Buška jezera, Kamenskog, Otoka, pa preko Sinjskog polja do Samostana sa slikom čudotvorne Gospe Sinjske.
Prema povijesnim saznanjima, upravo stazom Gospi Sinjskoj je 1687. godine pred turskom opasnošću u pravcu Sinja prebjeglo nekoliko tisuća katolika s područja Rame, Tomislavgrada i Livna, na čelu s fra Pavlom Vučkovićem i ramskim svećenicima iz samostana Šćit, o čemu je pisao Ivan Aralica u svome romanu „Put bez sna“. Sa sobom su ponijeli čudotvornu sliku Gospe Ramske, danas Sinjske, koja je, prema predaji, spasila Sinj od turske okupacije.
Tada su počela i kroz 300 godina nastavljena hodočašće za Gospi Sinjskoj. A hodočastilo se konjskim stazama preko brda i polja. Tisuće ljudi išlo je uoči Velike Gospe u pravcu Sinja na zavjet. Staze su zarasle pa su hodočasnici počeli prelaziti asfaltirane puteve. Unatoč dobroj regulaciji prometa često su se događale nezgode u kojima su automobili naletjeli na hodočasnike. Bilo je i smrtnih slučajeva.
Potaknut tim prometnim nesrećama i osobnim iskustvom na mnogim hodočasničkim stazama širom svijeta planinar Stipe Božić dolazi na ideju da se hodočašće u Sinj može vratiti na tradicionalne staze.
„Pješačenje po obilježenoj stazi jedinstveni je doživljaj koji čovjeka zbližava s prirodom. Hoda se najvećim dijelom izoliran od prometne gužve i kroz slikovite krajeve koji su bogati povijesnim naslijeđem. Utvrde, stećci, gradine, muzeji, sakralni objekti, ostaci starih staza i mostova, vidikovci i ugostiteljski objekti su mjesta za odmor i kontrolne točke na stazi gdje se može utisnuti pečat na zadnjim stranicama ovog vodiča kao uspomena na nezaboravno putovanje koje ste uradili snagom svog duha i mišića“, piše Stipe Božić.