Staza Gospi Sinjskoj, koja ima tradiciju dužu od 300 godina, prema ideji hrvatskog planinara Stipe Božića ovih je dana konačno uređena, postavljena je signalizacija, napravljena odmorišta s mogućnošću posjeta brojnim stećcima, starim mostovima (Rimski most u Šujici), crkvama i samostanima te drugim značajnim mjestima.

Ideju su prepoznali u Europskoj uniji, odakle je projekt financiran. Radovi su trajali dvije godine. I već su planinari, znatiželjnici, pa i hodočasnici počeli koristiti stazu, s oduševljenjem pričajući o njoj i svemu što se na tom putu može vidjeti od Šćita preko Ravanjskog polja do Šujice i dalje oko Buška jezera, Kamenskog, Otoka, pa preko Sinjskog polja do Samostana sa slikom čudotvorne Gospe Sinjske.

Prema povijesnim saznanjima, upravo stazom Gospi Sinjskoj je 1687. godine pred turskom opasnošću u pravcu Sinja prebjeglo nekoliko tisuća katolika s područja Rame, Tomislavgrada i Livna, na čelu s fra Pavlom Vučkovićem i ramskim svećenicima iz samostana Šćit, o čemu je pisao Ivan Aralica u svome romanu „Put bez sna“. Sa sobom su ponijeli čudotvornu sliku Gospe Ramske, danas Sinjske, koja je, prema predaji, spasila Sinj od turske okupacije.

Tada su počela i kroz 300 godina nastavljena hodočašće za Gospi Sinjskoj. A hodočastilo se konjskim stazama preko brda i polja. Tisuće ljudi išlo je uoči Velike Gospe u pravcu Sinja na zavjet. Staze su zarasle pa su hodočasnici počeli prelaziti asfaltirane puteve. Unatoč dobroj regulaciji prometa često su se događale nezgode u kojima su automobili naletjeli na hodočasnike. Bilo je i smrtnih slučajeva.

Potaknut tim prometnim nesrećama i osobnim iskustvom na mnogim hodočasničkim stazama širom svijeta planinar Stipe Božić dolazi na ideju da se hodočašće u Sinj može vratiti na tradicionalne staze.

„Pješačenje po obilježenoj stazi jedinstveni je doživljaj koji čovjeka zbližava s prirodom. Hoda se najvećim dijelom izoliran od prometne gužve i kroz slikovite krajeve koji su bogati povijesnim naslijeđem. Utvrde, stećci, gradine, muzeji, sakralni objekti, ostaci starih staza i mostova, vidikovci i ugostiteljski objekti su mjesta za odmor i  kontrolne točke na stazi gdje se može utisnuti pečat na zadnjim stranicama  ovog vodiča kao uspomena na nezaboravno putovanje koje ste uradili snagom svog duha i mišića“, piše Stipe Božić.