[VIDEO] Dirljiva priča o bivšoj košarkaškoj zvijezdi koja je ostavila sve radi Isusa

Shelly Pennefather bila je košarkaška zvijezda sveučilišta Villanova s tri uzastopna naslova najbolje igračice lige, a onda je odlučila posvetiti svoj život Isusu.
Autor: espn.com/laudato.hr/D.R. Photo: youtube.com/espn.com srijeda, 07. kolovoza 2019. u 15:24

Poznata televizijska sportska mreža ESPN objavila je priču o bivšoj košarkaškoj zvijezdi, a danas časnoj sestri Shelly Pennefather.

Bio je to lipanj 1991. godine. Tog subotnjeg dana Shelly Pennefather krenula je putem novoga života. Toga dana slikala se s obitelji zatim otišla s odjećom na leđima, dugom plavom haljinom i cipelama koje nikad više neće obuti.

Kad je Shelly donijela odluku da će živjeti posvećenim životom, htjela je tu vijest priopćiti svakom članu obitelji zasebno. Neki su razumijeli, a neki poput njene sestre Therese nisu mogli suzbiti suze.

S 25 godina Pennefather je imala čitav svijet pred sobom. Imala je mnoštvo prijatelja, među kojima je bio i John Heisler koji ju je htio zaprostiti. Međutim, kako on svjedoči, oba puta ga je nešto zaustavilo te nikad nije kupio prsten.



Shelly je uskoro bio ponuđen ugovor od čak 200 tisuća dolara na godinu za igranje košarke u Japanu, čime bi postala jedna od najplaćenijih košarkašica toga doba. To je i zaslužila jer je postizala sjajne uspjehe - dan danas drži rekord s najviše poena u sveučilištu Villanova i to u muškoj i ženskoj konkurenciji.

- Nakon škole je zaigrala košarku u Japanu i tad je postigla dogovor s Bogom: ako ih uspije sa zadnjeg mjesta dovesti u borbu za prvaka, svoje će vrijeme odmora posvetiti samostanu majke Terezije u Pensilvaniji - priča narator.

Na kraju sezone završili su kao treća ekipa, a ona je volontirala kako je i obećala. No, nitko nije očekivao da će se to vrijeme odmora pretvoriti u životni poziv.

Tog subotnjeg jutra 1991. godine Shelly je sjela u svoje auto i dovezla se u samostan klarisa u Aleksandriji u Vriginiji. Umjesto dvorane ispunjenim tisućama obožavatelja, Shelly je dočekalo petnaest zatvorenih časnih sestara. I njihovi osmijesi.



Tri godine kasnije Shelly Pennefather postala je s. Rose Marie od Kraljice Anđela. Tada je posljednji put vidjela svoju obitelj sve od lipnja 2019. godine, kada ih je ponovo susrela i mogla zagrliti. Do tada je, kaže njena majka Mary Jane, svakodnevno molila uz svijeću za taj trenutak.

Klarise spadaju među najstrože redovničke redove na svijetu. Spavaju na slamnatim madracima, bude se svake večeri iza ponoći na molitvu, nikad se ne odmaraju više od četiri sata 'u komadu', bosonogi su i izolirani od društva. Mogu pisati pisma, ali samo kao odgovore na njih te se dva puta godišnje mogu se susresti s obitelji, ali samo preko rešetki. Ipak, svako 25 godina dozvoljeno im je zagrliti obitelj, što je s. Rose Marie od Kraljice Anđela nedavno proslavila obnovom zavjeta.

Ovaj radikalan način života proizlazi iz vjere da će njihove molitve za čovječanstvo pomoći patnjama ljudi te da će njihova žrtva pridonijeti spasenju duša.

Shellyjev način života cijelo vrijeme ukazivao je da je drugačija od ostalih. U šestom razredu osnovne škole učitelj je pitao učenike što žele biti kad odrastu, a Shellyin je odgovor bio da želi biti sveta. Cijeli joj se razred smijao misleći da se šali jer je bila vedrije naravi.

- Mislim da je bila 'prisiljena' otići u samoću. U njenom životu nije bilo nikog drugog osim nje i Boga - rekao je John Heisler.

Pennefatherove suigračice znale su jednu stvar - ili će se udati za Heislera ili će postati redovnica.

- Za mene je još uvijek misterij zašto bi Bog tako talentiranu i energičnu osobu pozvao u redovništvo. Razmišljam o njima kao zvijezdama - tako su daleki, a opet tako lijepi - kaže Heisler, koji je postao svećenik osam godina nakon odlaska Shelly u samostan.



Dana 9. lipnja padala je kiša kada je s. Rose Marie od Kraljice Anđela obnavljala zavjete. Nakon mise otvorila su se drvena vrata i čitava kapela na tiho je uzdahnula. Ispred njih je stajala 53-godišnja Shelly Pennefather, a njen pogled odmah je prepoznao majku.

- Bit ću ovdje sa 103 godine, ako uspiješ izdržati - rekla je Mary Jane svojoj kćeri.

Tu su bili i ostali članovi obitelj, njeni nećaci i nećakinje. Zagrlila je braću i sestre čija se kosa pretvorila iz tamne u sijedu.

- Volim ovaj život - rekla im je - volio bi da biste samo malo mogli proživjeti moj život. Tako je mirno. Osjećam se da ne podliježem životu i da ga živim u potpunosti!

Među onima koji su je došli vidjeti bili su trener Perretta, bivše suigračice, ali i p. John Heisler. Ugledao je i zagrlio ženu koju je poznavao i volio većinu života.

- Donijeli smo pravu odluku - rekla je s. Rose Marie.

- Nema žaljenja - odgovorio je.



Majka Mary Jane ne želi da ljudi misle da je odabir ovog načina života neobičan i pogrešan. No, zna da bez obzira na sva objašnjenja ljudi neće razumijeti. Na kratko je otišla i vratila se s fotoalbumom. Zaustavila se kod stare slike na kojoj je mlada djevojka.

- To sam ja - rekla je Mary Jane - i ja sam ušla u samostan. Bila sam devet mjeseci i osjetila sam da to nije za mene.

Otišla je, završila srednju školu i fakultet, upoznala budućeg supruga Mikea i nikad se više nije osvrnula na redovnički život. Ni ona ne žali.

- Pa, pogledajte plodove mog života - kaže Mary Jane s osmjehom.



 

Da biste komentirali, prijavite se.