Biciklom na Mladifest: 1100 kilemetara Gospi Međugorskoj

'Ovim putem poručujemo svima koji će nas možda negdje sresti, nećemo se ljutiti ako nas pozovete na obrok ili noćenje'
Autor: Josip Bartulić Photo: Facebook utorak, 16. srpnja 2019. u 19:54

Dario Bezik i Antonio Čiš krenut će u srijedu 17.7. tandem biciklom na Mladifest. 1100 kilometara dugačka ruta započinje ispred župne crkve svetog Josipa u Josipovcu kod Osijeka, a u Međugorje planiraju doći 1. kolovoza. Antonio je vozač ovog bicikla, koje je namijenjeno slijepima, što znači da on vidi, dok je njegov prijatelj Dario gotovo slijep.

Za naš portal govore o svom hodočašću, na kojeg polaze rano ujutro.

Antonio ovo hodočašće zove se 'Tandemom do Međugorja 1100 – Dario Ja vjerujem – Toni Ja gledam'. O čemu se zapravo radi?

Zapravo nismo razmišljali o nekakvom specijalnom sloganu našeg hodočašća već nam je bila ideja Facebook stranicom pozvat i potaknuti što više ljudi da nas prati i kroz naš put da možda pronađu nešto i za sebe. Nas je Gospodin, a na poseban način Gospa dotaknula i pozvala, to želimo i svima ostalima. Slogan 'Ja vjerujem, On gleda' je zapravo vrlo jednostavno objašnjiv.
Dario je praktički slijep i drugi je vozač. Kako bi se tandem bicikl uopće mogao voziti, vozač i suvozač moraju imati jedan u drugoga bazgranično povjerenje, jer u vožnji tandema je najbitnija neverbalna komunikacija finih vozačkih pokreta.

Dario kako ste došli do ideje?

Moj odlazak na prošlogodišnji Mladifest bio je u velikom grču i s ogromnim nemirom. Naime, sinu mi je par dana prije neslužbeno od strane liječnika dijagnosticirana autoimuna bolest (liječnik je bio gotovo siguran). Riječ je o bolesti koja uništava kosti, mrvi ih. U duhu tih događanja došao sam u Međugorje, ljut na sebe, Gospodina i Gospu. Jedne od večeri sam sam bio na Brdu ukazanja – Podbrdu. Dok sam ja taku gunđao i prigovarao osjetio sam unutarnji poziv (doći ćeš mi iduće godine). Naravno da sam potvrdno odgovorio. No tada sam osjetio novi poticaj/poziv (doći ćeš mi biciklom). E tu sam se poprilično zbunio i pomislio sam da sam si očito nešto krivo protumačio. Ali Gospa zove, valjda Ona zna. Iste večeri smo slušali svjedočanstvo dviju kolegica koje su baš na taj Mladifest došle od Zagreba biciklima. Tad sam shvatio da se Gospa očito nije šalila. Isti tren sam Toniju predložio da na idući Mladifest idemo pješice, jer ja ne mogu voziti bicikl. Toni je rekao može, bez imalo razmišljanja. Kroz jedno određeno vrijeme, Toni je predložio da ipak idemo biciklima. Naravno da sam se složio, jer to je zapravo Gospa tražila od mene, a naravno i od Tonija.

Što sve očekujete na putu? Imate li pomoć u vidu smještaja i hrane?

Glavno očekivanje od samog bicikločašća je ispuniti glavni cilj: to je sretno stići u Međugorje. Ono što ne očekujemo već znamo jest da ćemo sresti hrpu predivnih ljudi, upoznati našu predivnu Domovinu, gotovo neprekidno moliti i pjesmom slaviti Gospodina.

Nemamo unaprijed dogovoren smještaj i hranu, to smo jednostavno prepustili Gospinu vodstvu.

Ovim putem poručujemo svima koji će nas možda negdje sresti, nećemo se ljutiti ako nas pozovete na obrok ili noćenje.

Antonio Vaš prijatelj Dario je gotovo slijep. Kako gledate na to činjenicu kada je u pitanju ovo hodočašće?

Dario je rođen slijep, ali mu je operacijom vraćeno nekih 3% vida na jedno oko. Drugim ne vidi baš ništa. Poziv je prihvatio bez puno razmišljanja, jer odluka je donešena baš u Međugorju lani na Mladifestu dok smo bili onako puni Duha svetoga, samo smo se smijali i prepustili Gospi da nas uzme za ručice i ako je Božja volja da dođemo.

Je li vas pomalo strah nečega? Nekih iznenađenja na ovom putu koji je prilično dug.

Ne, možda je nekome malo teško povjerovati da kod nas straha nema, jer baš kao što nam piše na leđima 'Prepusti Gospodinu putove svoje u Njega se uzdaj i On će sve voditi'.

Kako ste se pripremali? Jeste li prije vozili nešto slično?

Dario se kod kuće pripremao na sobnome biciklu, a ja sam samostalno vozio svoj bicikl. Kako Dario ima kuma kojemu je kći potpuno slijepa pa smo od njih posudili tandem (bicikl za dvoje) i odradili smo jednu onako nama amaterima poprilično dugu rutu od 140km u jednome danu tako da vidimo onako čisto kako je to, to je bio naš osobni rekord. Nikada prije se nismo bavili biciklizmom.

Budući ovo nije vaš prvi Mladifest, kakvi su doživljaji s ovog velikog događaja?

Ovo je moj peti Mladifest i ne znam ni sam koje po redu hodočašće u Međugorje. Osobno ne pravim razliku, jer svaki posjet Međugorju je na poseban način susret sa živim Bogom i našom nebeskom Majkom. Mladifest ima još onaj dodatan 'plus', a to je posebno veliki broj mladih iz cijeloga svijeta. 6 dana slavlja, molitve, svjedočanstava. Morate doći i to doživjeti.

Antonio dijelite li Vi mišljenje s Dariom?

Meni je ovo drugi Mladifest. Lani kada sam bio na festivalu odlučio sam kako ću doći svake godine, ne želim da mi i jedan promakne. Sretan sam i divim se našoj nebeskoj Majci, Gospi što poziva ovako veliki broj mladih iz cijelog svijeta da zajedno slave Gospodina. Da preko Nje dođu do Boga, spoznaju istinu i upoznaju Isusa Krista. Taj osjećaj prisutnosti Božje u Međugorju je neopisiv, samo trebamo otvoriti svoja srca za Gospodina, kloniti se grijeha i darovi su tu. Vjerujem kako ni jedna osoba koja se vrati s Mladifesta ne ostaje ista već puno puno bliža Bogu.

 

Da biste komentirali, prijavite se.