Dr. Remi Brague: Bog je izvor slobode

Dobitnik „Ratzingerove nagrade“ za izvanredna znanstvena dostigunuća u teologiji dr. Remi Brague ekskluzivno za portal Biti u vezi – laudato.hr govori o izazovima suvremenog vjernika, značenju Godine vjere i o Bogu.
Autor: Marija Pandžić petak, 19. listopada 2012. u 00:00

Dobitnik „Ratzingerove nagrade“ za izvanredna znanstvena dostigunuća u teologiji dr. Remi Brague ekskluzivno za portal Biti u vezi – laudato.hr govori o izazovima suvremenog vjernika, značenju Godine vjere i o Bogu.

„Za mene, Bog je izvor slobode: On želi da u potpunosti budemo to što jesmo, kao posljedica toga da nas oslobodi od bilo čega što nas zarobljava, a to je ono što nazivamo 'grijehom'“, istaknuo je dr. Brague.

Kako nam je otkrio, temelj njegova rada može se najlakše iskazati citatom sv. Ireneja Lionskog: „Božja je slava živi čovjek, a čovjekov se život sastoji u prihvaćanju Boga“. 

Profesor Remi Brague, otac četvero djece, profesor srednjovjekovne i arapske filozofije na Sorbonni u Parizu i profesor europskih religija na sveučilištu Ludwig-Maximilian u Muenchenu, studirao je najprije klasične jezike i filozofiju na Višoj redovnoj školi u Parizu, a potom židovski i arapski jezik. Godinama je predavao filozofiju u Dijonu na sveučilištu u Borgogni, a potom 20 godina na Sorbonni. Trenutačno predaje na sveučilištu u Muenchenu. Održao je niz predavanja na sveučilištima u SAD-u, Italiji i Španjolskoj. Član je Francuskog instituta – Akademije moralnih i političkih znanosti.

Dobitnik ste Ratzingerove nagrade za izvanredna znanstvena dostigunuća u teologiji. Koji su Vaši dojmovi nakon primitka ove nagrade?

Da sam dobio ovu prestižnu nagradu doznao sam upravo u Vašoj zemlji, točnije u Zadru gdje sam držao predavanja na ljetnoj školi „Temelji liberalne demokracije“ u organizaciji udruge Centra za obnovu kulture koju vode Stjepo Bartulica i Robin Harris. Naime, dok sam surfao internetom, naišao sam na svoje ime. Isprva sam bio jako iznenađen, i to zato što uopće nisam teolog. Teologiju smatram veoma ozbiljnom akademskom disciplinom koja se podučava i uči na najvišim razinama obrazovanja i to u organizaciji religijskih institucija, ali i na sveučilištima diljem svijeta. Drugi dobitnik ove nagrade je pravi teolog   - isusovac prof. Brian E. Daley.

Napisao sam dvije, tri knjige koje imaju – izravno ili ne - veze s  teološkim istraživanjima. Riječ je o knjigama „O kršćanskom Bogu“, „Božji Zakon“ i „Legenda o srednjem vijeku“. Posljednje dvije knjige govore o kulturnim posljedicama kršćanstva, posebice u srednjem vijeku s komparativnog gledišta.

Naravno da sam sretan što je moj rad priznat i pohvaljen. Postoje dvije vrste nagrada: one koje se dodjeljuju od nepoznatog stručnog žirija veoma poznatim osobama kako bi nagrada postala poznatijom, dok je u drugom slučaju – onaj koji daje nagrade veoma poznat, a nagrada pomaže da se primatelj bolje upozna. Izuzetno mi je drago reći da Ratzingerova nagrada definitivno pripada drugoj kategoriji.

Štoviše, knjige i predavanja Josepha Ratzingera, danas pape Benedikta XVI., za mene su standard akademske izvrsnosti: dubina misli, neograničena kultura, velika jasnoća i stilska živopisnost. Želio bih da su svi sveučilišni profesori, bili oni kršćani ili ne, bili teolozi ili ne, neumorni u radu i odgovorni.

U svakom slučaju, vjerujem da će me ova nagrada potaknuti na još veći rad, u nadi da ću postati vrijedan ove nagrade koju sam dobio.

Nalazimo se u Godini vjere. Koji su glavni izazovi za suvremenog katolika? Zašto je Godina vjere značajna?

Glavni izazovi su jasni: Tko su naši neprijatelji? Tko su ti koji žele maknuti kršćanstvo iz Crkve? Uočio sam tri fronte – militantne ateiste koji žele potpuni izostanak religije jer je smatraju nespojivom s modernom znanošćuu. U Europi, iz očitih razloga, napada se uglavnom kršćanstvo. Islam zahtijeva da u cijelom svijetu zamijeni druge religije,  a posebice kršćanstvo i židovstvo, koje smatra svojom zamjenom, budući da su utemeljene na Bibliji, a za koju Muslimani vjeruju da su je te religije izmijenile. Evangelički kršćani recikliraju protestantsku mržnju prema „popovima“ te veću važnost polažu na osjećaje, a ne na promišljanje.

Katolici su dužni odgovoriti svima s intelektualnim argumentima potvrđenima svjedočenstvom življenja vjere. Ali s druge strane, moramo napraviti korak unatrag i pustiti im da vide Kristov lik.  

Možda je ključna točka „Godine vjere“ činjenica da je sama vjera stavljena u centar, a ne kultura, poruka ili sistem nego povezanost s osobom. Upravo se na to prečesto zaboravlja, a posebice dobronamjerne osobe koje dolaze iz „kršćanske civilizacije“, a žele izbjeći osobnu odgovornost. Braniti „kršćansku civilizaciju“ za njih je normalna stvar, ali pozivam ih da barem doznaju zašto se ta civilizacija naziva kršćanskom i može li ih Krist ikako i osobno zainteresirati.  

U današnjem vremenu relativizira se vjera i Bog. Prema Vašem mišljenju: tko je Bog?

Za mene, Bog je apsolutno osoban. U Katekizmu nas uče da je Bog duh, a pod tim podrazumijevam da je On u potpunosti slobodan. Za mene, Bog je izvor slobode: On želi da u potpunosti budemo to što jesmo, kao posljedica toga da nas oslobodi od bilo čega što nas zarobljava, a to je ono što nazivamo „grijehom“. Za kršćane, grijeh nije prekršaj moralnog zakona, nije udaranje nebeskog policajca u lice, nije mrlja na duši niti su okovi oko našeg tijela nego jednostavno gubitak slobode. Mi koji smo sretni da živimo u „slobodnim“ zemljama, moramo se boriti protiv drugih neprijatelja: javnog mnijenja kojeg oblikuju mediji, iskrivljenih pogleda, da ne kažem laži, o mnogim stvarima i čak o nama samima.

Što je temelj Vašeg rada? Koje su osnovne poruke koje želite odaslati svijetu?

Ovo mi je najteže pitanje. Što zapravo tjera čovjeka naprijed? Možda bi moj psihoanalititčar, ako bih ga imao, izvukao nešto iz moje podsvijesti.

Da počnem, u priličnom svjesnom stanju, iz psihološkog motrišta, rekao bih da osjećam intenzivnu znatiženju za narode, države te djela iz književnosti i filozofije. Ta me znatiželja dovela do mnogih saznanja, bez da sam se specijalizirao u jednom polju. Spomenuo bih ovom prilikom moto sveca zaštitnika moje struke – Sokrata: „Upoznaj sama sebe“.

Okosnica moga rada je trilogija na kojoj i trenutno radim. Prva dva djela trilogije su već objavljena – „Mudrost svijeta“ (1999.) i „Božji zakon“ (2005.). Nadam se ću treći dio trilogije koji nosi naziv „Vladavina čovjeka“ završiti do kraja godine.

Možda najvažniji zaključak do kojeg sam došao i koji bih htio podijeliti s drugima jest nemogućnost opstanka kultura, čak i kod ljudi koji nemaju uporište u nebesima.

Kako bih izrazio svoju temeljnu poruku, citirat ću sv. Ireneja Lionskog: „Božja je slava živi čovjek, a čovjekov se život sastoji u prihvaćanju Boga“. 

Da biste komentirali, prijavite se.