Mata CROata: „Dobro se dobrim hrani, a samo Bog je dobar“

Mate Turić, poznatiji pod imenom Mata CROata, hrvatski je kipar prepoznatljivog stila. U bogatoj kolekciji kametnih umjetnina posebno se ističe izradom kamenih jedara od kvalitetnog bračkog kamena. Mata CROata govori o svome stvaralaštvu i kako ga na tome putu prati dragi Bog.
Autor: Laudato/Josip Bartulić Photo: Mate Turić utorak, 15. rujna 2015. u 12:12

Evo za početak, recite našim čitateljima tko je taj talentirani kipar koji se krije iza imena Mata CROata?
 
Iza imena Mata CROata, krije se jednostavno ime Mate Turić, mladić koji je sa 15 godina otišao od kuće na školovanje, vojsku, rad, te zatim opet na Akademiju i vratio se kući tek prošle godine, i pitanje je kad ću opet otići, ovog puta u inozemstvo, koje je neophodno za moje ciljeve i stvaralaštvo. Posebnost mojeg umjetničkog imena je ta da sam ga ja uzeo kad jednog dana odem u inozemstvo da se zna od kuda sam i posebno sam naglasio velika slova: Mata CROata. Dobio sam simpatično umjetničko ime, odvoje li se velika slova ostaje nam ata i ata. Mate je u Slavoniji Mata, tako da sam samo s vlastitim imenom otišao u Slavoniju. A veliko CRO, svatko tko je gledao neki sportski događaj sa hrvatskim sportašima, bilo to bilo gdje u svijetu, zna da je CRO Hrvatska. U povijesti je bilo umjetničkih imena Croata, ali nitko nije ime sveo na ovakvu zanimljivost, kao što sam to ja učinio, i tu sam originalan. Već od mog umjetničkog imena kreće zanimljiva priča.
 
Mate reci nam kada je i kako započeo Vaš stvaralački put?
 
Moj stvaralački put je veoma zanimljiv i specifičan, ukratko to zvuči ovako: Završio sam područnu školu u Banovu, u mjestu u kojem živim, zatim odlazim u osnovnu školu u Vrbovec. Srednju školu upisujem u Zagrebu za klesara i već se druge godine prebacujem na Brač i stečem zvanje klesarskog tehničara. Poslije odlazim u vojsku, gdje sam jedan dio vojnog roka klesao kamene radove. Nakon vojske odlazim raditi na restauraciju zagrebačke katedrale i poslije toga upisujem Akademiju u Širokom Brijegu. Na zadnjoj godini Akademije počeo sam shvaćati umjetnost i polako radovima ulaziti u nju. A tek sam intenzivno ove godine počeo shvaćati umjetnost i idejama osvajati srca publike i kritičara. Već sada mogu reći da sam jedan od najpoznatijih umjetnika u Hrvatskoj i šire koji radi prepoznatljiva i unikatna kamena jedra. Praktički nakon više od 11 godina rada u kamenu počeli su dolaziti prvi umjetnički rezultati.
 
Imate prepoznatljiv umjetnički stil. Kako dođete do ideje za neko djelo, što vas inspirira u izradi kamenih unikata?
 
Stekao sam svoj prepoznatljivi stil, prorezivanja, kojima ja sve svoje skulpture prorežem kad ih napravim, i time ih ne uništavam, kako to na prvu zvuči, već time u njih unosim dio sebe, uljepšavam ih, činim ih zanimljivima. Toliko je to postalo dio mene, da skulpture prije prorezivanja ja nazivam golima, i svi se slažu s mnom kad im usporedim sliku rada prije proreza i poslije, da je ljepše s prorezom. Toliko sam se umjetnički izradio, da sam već sada odredio stvaralačke faze. Ovo što sada radim je prva i trajati će još par godina, a poslije ću ih sve miješati. Inspiracija dolazi iz duše, unosim se u rad kad ga pravim, nastojim ga svaki put iznova učiniti originalnim. Ponekad se dogodi da su neka slična, ali to je normalno, kako preko 300 kamenih jedara da budu totalno različita, čak ni stvarna nisu toliko različita. Inspirira me cilj, zadao sam si cilj da želim napraviti 1000 različitih kamenih jedara, ali sam kroz rad shvatio da mogu napraviti i preko 10 000 i želim to ostvariti, naravno uz Božju pomoć. Tolike ideje ne mogu doći od mene samog, kao i ove do sada. Ja sam uspio u današnje vrijeme napraviti nešto novo i originalno ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu, što su potvrdili brojni turisti iz cijeloga svijeta, koji su imali prilike vidjeti moja jedra izložena u Zagrebu. Kad je doslovce već sve napravljeno, ja sam se pojavio s nečim novim i originalnim, i privukao sam pažnju kritičara i publike. Već sada uživam jedan dio slave, koja svakog tjedna raste.
 
Izradili ste vrlo raznoliku kolekciju kamenih jedara. Što za vas predstavljaju jedra?
 
Da izradio sam toliko golemu kolekciju jedara, da sam zadivio ne samo publiku, već i kolege umjetnike, razne kritičare i poznavatelje umjetnosti. Ponosan sam što su mi mnogi kritičari, neovisno jedni o drugima rekli da stvaram flotu kamenih jedara. Za mene jedra predstavljaju prije svega ljubav, jer nemoguće je bez ljubavi izraditi ovoliki broj različitih, a prepoznatljivih jedara, jer jedro kao jedro u stvarnosti je jednostavnog oblika. Jedro je simbol putovanja, najstarije prijevozno sredstvo, jedro je i simbol vječnosti, kako lijepo zvuče ove riječi: otplovio u mirnu luku... Jedra su sloboda, prostranstva, simbol povezivanja, jedra odnosno jahte su i prestiž materijalnog bogatstva, to su kuće bez adrese. Jedra su na neki način i naš život, nikad ne znamo gdje će nas život odvesti. Naš život bi mogli svesti na jednu dugu plovidbu jedrima, jer život je kao jedro na moru, sve mirno i dobro i na jednom nemir dođe, zatim opet mir, nikad ne znamo kamo ćemo dojedriti. Često puta nam jedra podižu pogled prema vrhu jarbola, samim time mi gledamo nebo, gledamo prema Bogu da to ni sami nismo svjesni. Izgledom jednostavna, a ustvari jedra su za mene tema koja nema kraja.
 
Osim jedara i drugih vrijednih umjetnina, izrađujete skulpture s katoličkim motivima.  Koliko Isus Krist sudjeluje u Vašem stvaralaštvu, i biste li uopće uspjeli stvoriti sve te umjetnine da nemate one „kršćanske snage“?
 
Prije pronalaska sebe u jedrima, često sam puta izrađivao razne motive, među njima bili su i razni križevi. Sad to isto znam napraviti, ali u jedru prekrasno zvuči, a još ljepše izgleda kad zamislim i napravim tako nešto lijepo i posebno. Bez kršćanske snage, dolazi li ona od Boga, Isusa, anđela i drugih svetaca, ja ne bi bio ovo što jesam. Bog je oduvijek bio dio mene, posebno sada i često puta se prekrstim prije rada, za vrijeme rada ili kad završim. Zahvaljujem se na tom posebnom daru ideja, ali i snage koja je potrebna da se naprave tolika djela, jer kamen se jako sporo obrađuje, a zahtjeva puno iskustva, strpljenja, izdržljivosti, jako puno unutarnje energije. Toliko osjećam Božji dar i zahvalnost prema tomu, da svake nedjelje moram obavezno na misu uzeti hostiju kako bi mi Bog dao snagu za novi tjedan i nove ideje. Ako nekad propustim preko hostije unijeti u sebe Isusa, osjećam se prazno. Rad me je istinski povezao s Bogom, zanimljiva je ta umjetnost. Toliko sam se unio u nju da sam se preko rada povezao s Bogom. Bog mi je kroz rad i trud dao slavu, nagradio me je, kad sam se najmanje nadao.
 
Možete se pohvaliti da ste sudjelovali u restauriranju zagrebačke katedrale. Recite nam nešto više o tome iskustvu. Možete nam opisati kako je takav jedan poduhvat utjecao na Vaše stanje duha. Kako je bilo staviti svoj talent u službu Gospodinu?
 
Rad na katedrali je bio jedan od ključnih u mnogo stvari. Došavši na katedralu shvatio sam koliko toga moram naučiti. Tu sam se tesao, mučio sam se steći iskustvo u radu. Bez tog rada na katedrali, ja ne bi postizao ovakve rezultate. Tu sam stekao ogromno zanatsko iskustvo. Odgovornost prema radu, često sam puta ostajao duže raditi, trudio sam se. Zahvaljujući tom mom trudu i prekovremenom ostajanju, često sam puta ostajao sam s kiparima, koji su mi govorili da upišem akademiju, da ću puno postići. I na nagovor njih uvelike sam se odlučio da upišem Akademiju likovnih umjetnosti. Da sam prvo upisao Akademiju poslije srednje škole, ja ne bih ni približno postizao ovo što sada postižem. Za vrijeme rada na katedrali stekao sam mnoge lijepe uspomene. Iskreno, to vrijeme je uvelike utjecalo na moj duševni život. Mogu iskreno reći najviše do tada u cjelokupnom životu. Posebno je bilo gledati panoramu grada Zagreba s vrha katedrale, i to je poseban doživljaj. Kako je lijepo reći da sam radio na tako velikoj i značajnoj arhitektonskoj građevini. Katedrala me veže za puno lijepih stvari i uspomena.
 
Od 2009. godine imali ste nekoliko samostalnih izložbi. Možemo li uskoro očekivati novu izložbu? Kada i gdje će se održati? Što ćemo moći vidjeti na toj izložbi?
 
Evo izložbi i izlaganja će puno biti, puno toga sam si zacrtao. Sad 15. 09. 2015. godine u 18:00 sati, samostalna Izložba u Pučkom otvorenom učilištu u Vrbovcu, predgovor za izložbu napisala je Branka Hlevnjak, koja će doći i održati govor. Zatim imam izlaganje radova 20. 09. 2015. godine povodom dana općine Gradec u Gradecu, 26. 09. 2015. samostalno izlažem u OŠ Krivodol u Imotskom. U 10 mjesecu biti će još izložbi, ne znam još točan datum održavanja, a koga zanima moj rad i želi me pratiti, može to učiniti preko Facebooka upisom: Mata Croata Mate Turic. Na izložbama se mogu vidjeti razna kamena jedra. Jedro je postalo moj simbol, zaštitni znak mog pseudonima Mata CROata.
 
Planirate li možda svojim jedrima i drugim kamenim umjetninama uploviti i u svjetske umjetničke vode?
 
I te kako planiram uploviti u svjetske umjetničke vode, i to tako puno da želim svjetski uspjeti u umjetnosti. Svojim jedrima želim uploviti u svijet i osvojiti mnoga srca ljudi svojim kamenim skulpturama. Također želja mi je jednog dana upisati u inozemstvu doktorat i zaposliti se na jednoj od Akademija, kao stručnjak za kamen. Puno je toga preda mnom, ali iskreno se nadam da ću već sljedeće godine u ovo vrijeme zakoračiti, za početak, u druge Europske zemlje.
 
Nalaze li se vaša djela samo na izložbenom prostoru ili krase brojne domove ili čak možda crkve i ostale sakralne objekte?
 
Moja djela se nalaze na mnogo mjesta, čak i na drugim kontinentima. Brojni domovi imaju moje radove. U zadnje vrijeme to su skulpture jedrenjaka, i crkve ih imaju. Evo nedavno sam prvi put postavio skulpturu pred pročelje crkve, i to pred svojom župnom crkvom Sv. Lovre. I razne javne ustanove imaju moje radove, naravno u zadnje vrijeme to su jedra. Donirao sam jako puno radova humanitarno.
 
Pri odabiru struke mladi ljudi razmišljaju i o materijalnim stvarima koje im budući posao može donijeti.  Kada ste se vi odlučili za kiparstvo jeste li razmišljali dijelom i na taj način ili ste slušali svoje srce?
 
Kad sam se zaposlio poslije srednje i ja sam kao i većina materijalno razmišljao, ali se to uvelike promijenilo kroz kratko vrijeme. Postavši umjetnik nisam se nadao da će početak biti ovako težak, ali upravo taj teški početak me izgradio i još izgrađuje u uspješnog umjetnika. Da mi je sve odmah krenulo, ja se ne bih trudio. Bog ima planove za mene, sve ima svoje zašto. Kad malo promislim, odgovori su tu. Sada sam u iščekivanju da krenu velike narudžbe, neke se već nadziru, a o čemu je riječ vrijeme će pokazati. Kao i mnogi drugi i ja bi volio materijalno uspjeti, a kad se to dogodi, puno ću i donirati, jer kad čovjek uspije sam od početka onda to i cijeni i može pomoći drugima, jer zna kako je to ne imati. A iskreno trebat ću jednog dana i umrijeti, ako se polakomim i grabim sve sebi, ne bi mogao mirno umrijeti, a ne želim da se to dogodi. Savjest je bitno imati, tko je nema taj je siromašan i duševno prazan. Što je čovjek bez duše? Ništa više od životinje. Naravno nitko nije savršen, ali trebamo ponekad težiti da budemo bolji. Nikom nije to lako, ali najgore se prepustiti da tijelo vodi um, a ne um tijelo. Nije isto sagriješiti  10 puta ili 100 puta. Umjetnost uvelike može čovjeka promijeniti na bolje, iz iskustva to govorim.
 
Postoji li neko djelo koje posebno volite i cijenite, ili sva svoja djela smatrate jednakima? Ako postoji, o kojem se djelu to radi, i zašto baš njega ističete?
 
Postoje neka djela koja su mi draža, primjerice neki jedrenjaci koji su prvi nastajali, od svake pod faze jedara. Kad dođem do nekog zanimljivog jedra, onda ga nastavim na drugima primjenjivati, a to prvo mi onda bude draže. Osobno radi mene samoga, jer sam se kao autor vezao za njega. Nekom do mene bi bilo slično prvi ili peti, ali za mene prvo ima posebno značenje.
 
Za izradu koristite brački kamen, od kojeg su izgrađene mnoge poznate građevine u svijetu. Neke od njih su Dioklecijanova palača u Splitu i Bijela kuća u Washingtonu. U čemu je posebnost bračkog kamena?
 
Posebnost bračkog kamena je u tome što je taj kamenolom među rijetkima u svijetu koji se dodiruje s morem. A ja radim jedrenjake od njega i time unosim mediteranski duh u svoja djela. Ako nisam još najpoznatiji umjetnik u Hrvatskoj koji radi unikatna kamena jedra, onda sam jedan od poznatijih i uskoro ću biti najpoznatiji. Ipak sam napravio već sada preko 300 različitih i rukopisno prepoznatljivih jedara, galija, jedrenjaka, pa i brodova. Jako lijepo zvuči: Jedro od najpoznatijeg umjetnika koji radi unikatna kamena jedra, od najpoznatijeg hrvatskog kamena, kamena koji je među rijetkima u svijetu u neposrednom doticaju s morem, i još sam završio jednu od najpoznatijih klesarskih škola u svijetu, radio na zagrebačkoj katedrali, najvećem kulturnom spomeniku u ovom dijelu Europe i još sam završio Akademiju likovnih umjetnosti i stekao sam zvanje magistra kiparstva i profesora likovnih umjetnosti i sad sam u stalnoj pratnji priznate povjesničarke umjetnosti Branke Hlevnjak. A tek mi je 28 godina. Dokaz da je Bog uz nas. Samo ga trebamo prepoznati i vjerovati u njegovu velikodušnost, i ne odustajati pred preprekama, jer ne znamo iza koje se krije svjetlost. Možda baš ispred one pred kojom mnogi odustanu, zato nikad ne smijemo odustati, koliko god bilo teško, jer Bog nas voli! Lakim putem se ne dolazi do uspjeha. Mene život nikad nije mazio, ali uvijek me je Bog pazio, dao mi je velike kušnje i još mi ih daje. Ako nekad i padnem, dati će mi nove, jer ja uvijek ustajem. Ne stajem, jer Bog me želi ojačati za ono što slijedi, za što me je predodredio, a to će nam budućnost pokazati. Kao i svima oko mene. Ni ja ne znam kakve ću radove napraviti, svaki novi rad je i za mene nešto novo. Kao što ja drugima pokazujem svoja jedra, tako i Bog meni daruje taj dar iznenađenja dok najčešće napravim kameno jedro ili neku drugu skulpturu.
 
I evo Mate na posljetku, čuli ste da ćemo uskoro imati Laudato obiteljsku televiziju s kršćanskim vrednotama. Recite nam što mislite o tome, jeste li Vi među onima koji jedva čekaju prvo emitiranje na malim ekranima?
 
Naravno da se veselim, da bude program s pozitivnim temama i emisijama. Toga nam fali. Često puta mi dođe da se zapitam zašto su medijske kuće toliko negativne. Pune naslovne stranice lošim stvarima, a dobre najčešće stavljaju u male rubrike ili ih ne stave. Od dobrih stvari možemo nešto pozitivno naučiti, a od loših se možemo samo zgroziti. Da od jedne dobre stvari na 100 ili 1000 ljudi samo jedna osoba stekne u sebi pozitivan stav, to je mnogo naspram loših stvari. Tamo ni jedna osoba ne može steći nešto dobro. Dobro se dobrim hrani, a samo Bog je dobar. Bez Boga se ne može, stoga potrebno nam je puno dobrih stvari u životu da mu budemo bliže.
 

Da biste komentirali, prijavite se.