Ministrica Bernardica Juretić: 'Duh Sveti neka prosvijetli ne samo mene, nego i cijelu Vladu'

Pročitajte prvi dio razgovora s ministricom socijalne politike i mladih Bernardicom Juretić, u emisiji ''Prosudbe'', emitirane na Laudato televiziji 1. veljače 2016. Urednica i voditeljica emisije je Mirta Marinić. Prenosimo prvi dio razgovora, a drugi dio slijedi.
Autor: Laudato Photo: Laudato subota, 06. veljače 2016. u 20:57

V: Nakon nekog vremena u kojem Vas nismo imali prilike često vidjeti u medijima, pojavili ste se kao ministrica socijalne politike i mladih. Kako je došlo do toga?

M: Hvala Bogu što me neko vrijeme nije bilo, jer sam se malo odmorila i trudila sam se biti što manje u medijima. Shvaćam da je to potrebno zbog posla, ali to je i opterećenje jer i nemate stalno nešto novo za reći. Sada su druge okolnosti i svjesna sam da ću opet morati. Ja sam kandidat Domoljubne koalicije. Nisam osobno željela biti ministrica, to mi nije bila ambicija. Cijeli život, kako kažem, 'vučem za druge', odnosno, uvijek sam negdje ja na fronti. Voljela bih da sam negdje osoba broj dva, tri, a netko drugi da je osoba broj jedan, jer to pomalo iscrpi, stalno neko 'probijanje leda'. S 27 godina sam se počela boriti s teškom problematikom ovisnosti o drogama koja je tada u bivšoj Jugoslaviji bila tretirana samo kao medicinski problem. Došla sam s idejom kako se ovisnicima može pomoći, osnivanjem terapijskih zajednica. Svi su me gledali čudno, što ova misli, da je 'popila svu pamet svijeta'. U tome sam bila izložena pohvalama, ali i kritikama, očima javnosti. Sve to čovjeka pomalo umori. S druge strane, morala sam se brinuti o menadžeriranju, organiziranju, od rada s korisnicima do rada s javnošću, ustrojavanje cijelog sustava. Nisam bila ni pomislila da ću biti kandidat za ministra, ali su me predložili i mandatar je prihvatio.

V: Tko je bio ključna osoba koja je prva potencirala Vašu kandidaturu?

M: Ne znam niti sam se raspitivala o detaljima. Nazvao me gospodin Tomislav Karamarko i rekao da sam ja njihov kandidat za ministra, da ću biti pozvana na razgovor kod mandatara. Detalje ne znam i ne želim se opterećivati s tim. Drago mi je da se to nije bilo javno saznalo.

V: Kako ste uspjeli u tome? Brojne liste su bile danima objavljivane o mogućim kandidatima, izlagani životopisi, međutim, Vas nije bilo na tim popisima.

M: Nikome nisam o tome rekla, jer je takav bio dogovor. Onaj tko je trebao znati znao je. Nisam smatrala to potrebnim niti sam željela, jer nažalost, koliko god su sloboda govora i demokracija, vidjeli smo kako su mediji razvlačili pojedine kandidate. Mislim da to nije u redu, mislim da je u redu ljudima dati priliku. Žao mi je ljudi čija su se imena 'potezala'. Možda nisu uopće bili kandidati ili možda jesu u nekakvim pregovorima, pa mislim da to nije korektno prema tim ljudima. Na kraju, to je vrsta obmanjivanja javnosti. Ljudi čak možda misle, evo imat ćemo tu osobu, možda se počnu nadati nečemu, a na kraju te osobe nema ili se možda izlaže i neugodnostima.

V: Prosuđuju svi njeni dotadašnji postupci, cijeli život...

M: Tako je.

V: Kako se osjećate prvih radnih dana?

M: Taj resor meni nije nepoznat, makar ja nisam pokrivala cijelu socijalu. Dio problema kojim se bavim bio je samo dio socijale. Ja sam više od dvadeset godina na terenu, znači, konkretni rad s ljudima. To mi je prednost, ali su i očekivanja ljudi veća, nego da dolazim s političke scene, kao netko tko nije bio među ljudima. S druge strane, to je težak resor. Najteži slučajevi su u socijali. Toplo se nadam da ćemo brzo uspjeti pokrenuti gospodarstvo, pa da će onda biti manje potrebe i za socijalnim pomoćima, da će se moći više. Što sam rekla, nadam se da ćemo davati više porodiljnih naknada nego što ćemo morati davati socijalnih pomoći. Razgovaram s ljudima koji se bave određenim resorima da vidimo koji su otvoreni projekti, koje su stvari pokrenute, ima li nešto na što mi posebno žele svratiti pozornost, što bismo možda trebali, a nije predviđeno, da možda nešto ovaj čas napravimo. Ili nešto trebamo samo nastaviti raditi, na što trebamo staviti veći naglasak. Trenutno, osim silnih potpisnih mapa koje imam, jer sam ja jedini potpisnik za sada, želim dati više vremena i ljudima, da ne izgubimo vrijeme u nekakvom uhodavanju, nego da stvarno krenemo s konkretnim aktivnostima. Odnosno nastavimo, ne krenemo. Ne krećemo s ničim ispočetka, ali da ljudi znaju da imaju moju podršku i da trebaju raditi, da ne čekaju naredbe odozgor. Tekući poslovi ministarstva su najvećim dijelom na terenu. Mislim da ljudi na terenu trebaju osjetiti da imaju podršku ministarstva i da su stvari koje oni rade  konkretne, koje i drže ministarstvo.

V: Da nema otezanja i zadržavanja.

M: Tako je. Nema gubljenja vremena, jer slučajevi ne mogu čekati. Ako čovjek ima problem, ne može on čekati da se ustroji ministarstvo. Njemu je njegov problem u tome trenutku najveći, najgorljiviji i treba ga riješiti. On očekuje rješenje.

V: Brojni su komentari na članove Vlade. Brojni u javnosti i neki politički komentatori Vas prosuđuju kao liberalnu katolkinju, vrlo stručnu i smatraju da ste dobar izbor. Neki kažu i da ste bolji od svoje prethodnice. Vjerujem da ne volite ulaziti u usporedbe, ali što se tiče tih dobrih, možda i velikih očekivanja od javnosti, kako ćete se s tim nositi?

M: Očekivanja su sigurno velika. Imala sam identičnu situaciju kad sam postala predstojnica vladinog ureda za droge. Puno sam napravila u nevladinom sektoru, od ničega, dok još nije bilo zakona. I onda su ljudi očekivali, „Evo, sad je došla u Vladu, sad će moći još više učiniti“. Međutim, kad sam došla u vladin ured, suočite se s birokracijom i kako je nekad puno jednostavnije odraditi nešto na terenu i u civilnom sektoru, nego od strane državnih institucija. U svoje ime, a vjerujem i velikog dijela ili svih kolega ministara, svih djelatnika naših institucija, obećajem da ćemo se svi truditi dati najbolje od sebe. U puno situacija vi sami i niste gospodar situacije, puno faktora vas ograničava. Možete imati najbolju volju, a može postojati određena administrativna barijera ili neka neriješena situacija, neriješeni spor gdje ne možete i ne smijete reagirati suprotno od onoga što zakon nalaže. Nekad su procedure prespore. Vjerujem, kad čovjek ima problem, on ne može čekati određene administrativne procedure, rokove, on bi htio rješenje odmah. Onda može izgledati da Centar za socijalnu skrb ne radi kako treba ili ministarstvo ne odgovara. Nekad ste vezani određenim zakonskim procedurama koje morate poštivati. Vjerujem da svi želimo i željet ćemo napraviti što je najbolje za naše građane i za cijelu našu zemlju, jer nam je svima u interesu, ako bude dobro mom susjedi, biti će i meni. Znači, ako bude dobro u Ministarstvu gospodarstva, bit će dobro i u mom ministarstvu. Ako bude dobro radio ministar financija, bit će dobro i u mom ministarstvu i obrnuto. Ako moje ministarstvo bude dobro odrađivalo, bit će manje pritužbi, pa će drugom ministarstvu biti lakše. Mi smo zaista svi umreženi. Ono što premijer naglašava, trebala bi postojati sinergija između ministarstava. Nadam se da će se sve kolege tako i ponašati, jer mi nitko ne možemo biti država u državi. Svi radimo s istim narodom, za isti narod i moramo se umrežavati na što bolju korist našem krajnjem korisniku, a to su građani ove zemlje.

V: Kad kažete kako je bitno pozitivno promišljati i shvatiti, kako ste rekli, ako je dobro susjedu, bit će i meni, koliko Vas u tom smislu smetaju negativna predviđanja i negativne osude ministara, pa i cijele Vlade, da neće potrajati četiri mjeseca, a kamoli četiri godine. Ako se možete osvrnuti na slučajeve ministra Hasanbegovića i bivšeg ministra Crnoju.

M: Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Mi smo demokratska zemlja, ljudi imaju pravo reći što misle, očekivati što žele očekivati. Ali mislim da je nepravedno ljude osuditi, a da im ne date priliku. Ne može se reći kakav će netko biti ministar, hoće li biti uspješan ili neuspješan, a da ga niste vidjeli jedan dan u njegovom kabinetu. Nisam sve ministre poznavala od prije, ali koliko sam uspjela vidjeti, to su sve ljudi koji su negdje konkretno radili, koji nešto imaju iza sebe, nisu samo teoretičari. Mislim da je to bitna pretpostavka u funkcioniranju. Premijer je također operativac. Kad imate jednog takvog pokretača na čelu, čak i kad bi se mi uspavali, sigurno nam on neće dati da se uspavamo, jer on će očekivati od svakog od nas i prozivat će, što si napravio. Premijer je menadžer. I ja sam jedno vrijeme radila u privatnom sektoru, a tako funkcioniram i u svojoj udruzi - podijelim zadatke i nakon nekog vremena pitam što je napravljeno. Ako nije, zašto nije. Ne možete se uspavati, reći, zaboravit će on da sam to napravio. Tako i mi, imamo odgovornost prema onima koji su nas predložili, prema Vladi ali i prema građanima Republike Hrvatske. Nisam ni u jednoj stranci, za mene nitko do sada nije glasao, ali svejedno. Prihvatila sam ovu funkciju i imam odgovornost prema svim tim ljudima koji očekuju, naravno, prema kolegama u ministarstvu i onima koji su me predložili, prema premijeru koji, kao što ja odgovaram za rad svojih djelatnika u ministarstvu, tako i on odgovara za rad svih ministara.

Što se tiče dvoje spomenutih kolega, ne želim ulaziti konkretno, nije mi niti poznat do detalja slučaj kolege Crnoje. Međutim, meni je žao kolege Crnoje i kolege Hasanbegovića kao ljudi, jer mislim da nije u redu 'bacati kamenje na ljude', a ni krivnja im nije dokazana. Kod nas je to nažalost tako, rastegnu vas preko svih naslovnica bili ili ne bili krivi, na temelju određenih indicija ili sumnje. Kad se dokaže da niste krivi, to bude neki minijaturni pasus kojeg nitko ni ne primijeti. Čovjek može imati neku moralnu satisfakciju, 'dokazano mi je da nisam kriv', ali pogotovo ljudi koji imaju obitelj. Kad ih se rasteže ni krive ni dužne po medijima, ne razmišlja se kako je njihovoj djeci, ako idu u školu. Može se raspravljati je li nešto bilo moralno ili nije. Međutim, kolega Crnoja je bio proglašen gotovo zločincem, kao i kolega Hasanbegović, prvi dan kad još nije bio ni zasjeo, radili su se ogromni pritisci.

V: Čak i prosvjedi, što nismo dosad imali priliku vidjeti.

M: Tako je. Mislim da to zaista nije u redu. Treba ljudima dati šansu. Mi nemamo vremena ni za tristo ni za sto dana, trebamo odmah početi raditi. Ali ne može se nekoga osuditi a još nije ni zasjeo u ministarsku fotelju. Čovjek pod ogromnim pritiskom može i greške napraviti, ne možete funkcionirati pod takvim pritiskom. Zaista mi je žao kolega, duboko sam suosjećala s njima, cijelo vrijeme, i suosjećam. Ne bih željela da se ni jednom građaninu to događa. Apeliram, koliko je moguće, neka se informacija provjeri, pa onda plasira.

V: Što se tiče kritika upućenih premijeru, da je osoba koja nema političkog iskustva, kakvo je Vaše viđenje te problematike, ako ona uopće postoji u ovom slučaju?

M: Ne znam postoji li igdje u svijetu zakon u kojem piše da premijer mora biti političar. Nitko se nije rodio kao političar, svatko je postao, na neki način, političar. On će sad imati priliku postati političar. Hoće li on biti dobar ili loš političar, to ćemo vidjeti, ali bitno je da bude dobar premijer. Ne sumnjam u njegove sposobnosti. Ne mogu reći da ga poznajem, jer moj prvi susret s njim je bio razgovor, kad sam došla kao kandidat za ministra. Mene je impresionirao njegov stav, njegova jednostavnost u pristupu. Nije se postavio kao nekakva visina, što nažalost često vidimo kod političara, bahatost, nekakvu visinu. On je razborit čovjek kojem ne treba bahatost ni veličina, zato što ima pokriće iza sebe. Najčešće se ljudi koji su nesigurni i nemaju rezultat iza sebe postave bahato jer im je to nekakva vrsta štita. 'Ne možete mi ništa', jer je često napad najbolja obrana. Nisam kompetentna govoriti o bilo kakvim karakteristikama i kvalitetama premijera jer ga ne poznajem. Ali ono što sam mogla vidjeti, a i kao psiholog, mislim da je zauzeo jako dobar stav. Da se postavio vrlo pošteno, vrlo iskreno, vrlo otvoreno. Sad ovisi o svima nama koliko će on biti uspješan. On može biti najbolji premijer, najbolji političar, najbolji menadžer na svijetu, ali ako se svi mi ne potrudimo i ne donesemo rezultate, onda on može biti promašaj.

V: Na svojoj facebook stranici ste sve koji Vas znaju, koji su Vam čestitali na imenovanju ministrice, zamolili da se mole za Vas, Vaš rad i za rad cijele Vlade. Mnogima je to bilo simpatično, drago, izraz iskrenosti i poštenja. No mnogi su to i ismijali, na društvenim stranicama i putem medija. Kako to komentirate?

M: Da, imam facebook stranicu na kojoj sam rijetko, ali sam vidjela da mi puno ljudi šalje čestitke. Nisam imala vremena svakom pojedinačno odgovoriti, pa sam napisala da zahvaljujem svima na čestitkama i da molim svoje facebook prijatelje koji su vjernici da se mole Duhu Svetomu da prosvijetli, vodi, ne samo mene, nego i cijelu Vladu. Kao vjernik, smatram da je zaista potrebno svjetlo Duha Svetoga svima nama, jer nekad imate situaciju koju kao čovjek ne znate, niti možete reagirati, ali postoji netko tko to puno bolje od vas zna i koji je, na kraju, nas i predodredio puno prije nego smo i bili stvoreni za nešto. U tom kontekstu je išla i ta moja molba. Smatram da treba meni i svima nama, ljudima koji vjeruju. Onaj tko ne vjeruje će pronalaziti snagu u nečem drugom. Mi koji vjerujemo, pronalazimo snagu u molitvi, u vjeri. To smatram za sebe velikim, posebnim darom jer nisam sama izabrala se roditi kao katolkinja. Ali sam sretna da sam rođena u vjerničkoj, vjerskoj obitelji. I da mi je to usađeno, jer u puno situacija mi je to jako pomoglo. Poštujem svačiju  vjeroispovijest i stav. Nemam predrasuda prema nikome, imam prijatelja ateista i drugih vjeroispovijesti, drugih nacija, druge boje i jezičnog područja. Ja njega cijenim po tome kakav je čovjek, a ne po tome u što vjeruje ili kojim jezikom govori. Netko je rekao, mi smo sekularna zemlja, jel' to sad znači da će biti vjernici privilegirani. Ako gledamo prema popisu stanovništva, Hrvatska ima preko devedeset posto katolika koji su se tako izjasnili. Ako uzmemo u obzir i druge vjeroispovijesti, u Hrvatskoj ima jako malo ljudi koji ne vjeruju. Po tome, svi su u privilegiranom položaju. Premda, ako ćemo gledati konkretno, npr. i moj resor, ne možete gledati tko je vjernik, tko nevjernik. Čovjek u potrebi, nije bitno koje je vjere, kad je u potrebi, on je u potrebi. Pomažete čovjeku u potrebi, ne pomažete katoliku, pravoslavcu, muslimanu ni ateistu. Vjerujem da ni jedna odgovorna osoba to nikad neće dovesti u pitanje. Naravno, svatko ima pravo na izjašnjavanje. Ako netko može reći da je ateist i da ga smetaju izjave nekog religijskog sadržaja, zašto ja ne bih rekla isto neku svoju izjavu. Osim toga, ako se većina ljudi izjašnjava katolicima, ne znam u čemu je krimen nekoga, ako je katolik. I jel' to onda stvarno većina kritizira ili kritizira netko drugi.

V: Čini li Vam se da je tih komentara u posljednje vrijeme sve više, da su snažniji, ili imamo takav dojam zbog toga što su i društvene stranice svima lako dostupne, da smo društvo gdje jedno govorimo, drugo mislimo, a treće na pomalo skriven način javno očitujemo.

M: Vjerujem da puno više ljudi šuti i radi nego da za računalom piše komentare. To što su određene skupine bučne je možda problem drugih koji su pretihi, a kojih je, vjerujem, puno, puno više. Vrijeme uvijek sve pokaže. Tako da se ne osvrćem na te bučne skupine, neke silne komentare. Kad mi netko od poznanika kaže da je pročitao neki komentar koji ga je pogodio, upitam ih jesu li oni nekad napisali neki komentar. Čitam novine, portale, ali nikad nisam napisala ni jedan komentar. Onda čujem kako puno njih nikad nisu napisali komentar. Očito postoje određeni ljudi, određene skupine koje pišu komentare. E sad, s kojim ciljem, zašto, to znaju oni. Tako da se uopće ne opterećujem s tim. Bitno da mi radimo, da imamo pozitivne ciljeve. Da upregnemo sva svoja znanja, sposobnosti i svoju savjest. Da napravimo najbolje što možemo. Koliko će to biti uspješno, to će suditi onaj koji bude iza nas ili tko to bude. Ne možemo reći, mi ćemo biti uspješni ili neuspješni. To će vrijeme pokazati, jer rezultate ne vidite odmah. Rezultati se vide nakon nekog vremena. Za postići rezultate je potrebno vrijeme. Imamo kratkoročne i dugoročne ciljeve, potrudit ćemo se ostvariti ih. Ako će netko kritizirati, neka kritizira. Kad nam svima bude dobro, onda ljude neće biti briga je li netko kritizirao ili nije. Dok je čovjek gladan, možete pričati što god hoćete, ali on je gladan. Dok ljudi nemaju posla, možete pričati i držati izvrsne govore, ali što on od toga ima. Dajte mu posao. U razvijenim zemljama imate ljude koji nemaju pojma tko im je premijer, tko im je predsjednik, tko ministar, niti ih je to briga. Ja želim da i što prije dođe u tu fazu, jer to će onda značiti da nam je dobro i da se nećemo baviti tim drugim stvarima.

 

Da biste komentirali, prijavite se.