S. Augustina Barišić: Posvećeni život je trajno darivanje

Na blagdan Svijećnice slavimo i Dan posvećenog života. O tome što je to posvećeni život i koje je njegovo mjesto u današnjem vremenu razgovarali smo s časnom sestrom Augustinom Barišić iz Družbe sestara Klanjateljica Krvi Kristove.
Autor: Helena Cvjetičanin petak, 01. veljače 2013. u 00:00

Na blagdan Svijećnice slavimo i Dan posvećenog života. O tome što je to posvećeni život i koje je njegovo mjesto u današnjem vremenu razgovarali smo s časnom sestrom Augustinom Barišić iz Družbe sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Osim Bogu, život je posvetila i brizi za bolesne te već 38 godina radi na KBC-u Rebro u Zagrebu, od toga je 18 godina radila na Intenzivnoj, a danas je asistent u EMNG kabinetu Neurološke klinike KBC-a Zagreb.

Možete li nam približiti što je to posvećeni život?
Dan posvećenog života je sjećanje na dubinu bogatstva redovničkog života. Život jedne redovnice ili redovnika je život pun bogatstva, život Isusa Krista koji danas hoda u našim osobama i živi u našim osobinama. Isus nema drugih ruku, on širi naše ruke, njima grli i moli, gleda, promatra i ljubi našim srcem, hoda našim koracima. Redovnik i redovnica u  bogatstvu koje daruje Crkvi propovijeda Krista raspetoga. Oni i danas evangeliziraju upravo ovaj narod koji nam je darovan jer se susrećemo s onima na rubu, koji su u potrebi naših darova i našeg vremena, potrebni su nas redovnika i redovnica koji smo se odrekli ovoga svijeta da bismo učinili i darovali ljepotu onima koji je zapravo nemaju, koji je ne znaju i koji je nisu dobili bilo da su to obiteljski ljudi ili djeca iz razorenih obitelji. Susrećem se s jako puno mladih koji su na rubu, koji nemaju svoga cilja, ne znaju kamo krenuti i na koji način, i jednostavno u ovom društvu gube svoj identitet i ne znaju zapravo tko su, što su, kamo idu i nemaju cilja.

Što Vama osobno znači posvećeni život?
Za mene je posvećeni život trajno darivanje, darivanje osobe jer Bog me pozvao na jedan uzvišeni život, na jedno darivanje i davanje sebe onima koje mi šalje svakodnevno na moj životni put. Dakle, moj život je stalno davanje i stalno traženje, stalno osluškivanje i darivanje, moj život je susret sa živim Bogom u osobama.

Posvećeni život znači biti Ljubav koja ide ususret svakom čovjeku i donosi je svakom čovjeku, bez razlike. Znači, pomoći svakoj osobi da prvenstveno upozna i živi svoje ljudsko dostojanstvo koje ima izvor u Bogu.

Kako posvećeni život mogu živjeti laici?
Dakako da posvećeni život mogu živjeti i laici. Često puta znam reći kako će nas mnogi posramiti kad dođemo u Kraljevstvo Nebesko, dok promatram neku osobu koja nije redovnik ili redovnica kako živi jednu Božju dubinu i to na način da su savjesni na svom radnom mjestu, da su pristuni u obitelji kao roditelji, da su stupovi obitelji koji odgajaju svoju djecu po kršćanskim pravilima i Božjim zapovijedima i dok promatram te osobe vidim da Bog zaista želi u Crkvi upravo takve ljude koji će sebe darivati i koji će biti i svjetlo i Svijećnica i snaga onima koji su slabi. Upravo na primjerima laika možemo sebe osvijestiti da i sami činimo nešto svjesnije, bolje, dublje, da predanije radimo promatrajući one laike koji su izloženi na raznim mjestima bilo u društvu, u bolnici, policiji ili nekom drugom radnom mjestu.

Posvećeni život u današnje vrijeme?
Bog u svakom vremenu izabire osobe kako bi u danom trenutku i određenom prostoru izvršile Njegovo djelo. Tako i danas bira one koji se odazivaju i koji su spremni ići u nepoznato, izgarati i umirati vršeći vjerno svoje poslanje kako bi svakodnevno mogle čupati 'moralni korov'. Isus nam daje smjer kako i kamo, do kud i na koju stranu krenuti. Krist je i jučer i danas isti, samo se čovjek mijenja. Menatlitet zajednice mijenja se onoliko koliko je čovjek spreman prihvatiti promjene i promijeniti samoga sebe, a ako sebe mijenjamo na bolje, promijenit će se i onaj pored nas jer čovjek ne može živjeti sam, bez drugih, bez susreta s drugima nema pravog ljudskog života.

Da biste komentirali, prijavite se.