Siniša Hapač: Bog je najveći umjetnik

Biti okružen vjerom, obitelji i glazbom, glavni su ciljevi prvaka opere zagrebačkog HNK Siniše Hapača. Cjeloživotni glazbeni trud ovjenčan je nagradom koja mu mnogo znači, ali najveća su mu dragocjenost supruga i djeca, otkrio nam je Hapač u razgovoru.
Autor: Marija Pandžić srijeda, 14. prosinca 2011. u 00:00

Biti okružen vjerom, obitelji i glazbom, glavni su ciljevi prvaka opere zagrebačkog HNK Siniše Hapača. Cjeloživotni glazbeni trud ovjenčan je nagradom koja mu mnogo znači, ali najveća su mu dragocjenost supruga i djeca, otkrio nam je Hapač u razgovoru. Kako je poručio, bez svoje obitelji nikad ne bi bio cjelovit umjetnik.

Cijeloga života se bavite opernim pjevanjem. Možete li nam pojasniti otkad traje ta ljubav prema pjevanju?  

Moj djed je bio operni pjevač. Majka je svirala violinu, otac gitaru i harmoniku, a oboje lijepo pjevaju. Moje odrastanje je uvijek pratila glazba. U obitelji se stalno pjevalo, radile su se predstave i odlazilo u kazalište. Iako sam rastao s operom, operno pjevanje počelo me zanimati nakon osamnaeste godine. Otkrivenje ljubavi prema glazbi dogodilo se preko noći, za vrijeme razgovora s bratom blizancem, kad sam razmišljao kako bi izgledalo kad bi se mi bavili opernim pjevanjem kao naš djed. Zabavljali bi se vozeći u autu, glumeći da smo operni pjevači, ne sluteći da će nam to postati životni poziv.  

Vrhunski ste operni pjevač. Kako se postiže savršenstvo u poslu?   

Kad je pala odluka da je opera ono čemu želim posvetiti život - pjevati i glumiti u kazalištu - ubrzo sam shvatio da to i nije baš tako jednostavno. Jednom prilikom na satu pjevanja kod profesora Maria Gjuranca, kojemu sam zahvalan do kraja života na znanju što mi je prenio, rekao mi je da ako se želim posvetiti pjevanju, da taj proces učenja traje minimalno deset godina te da se moram podvrgnuti raznim strogostima uma i tijela. Kontrolirati šezdesetak mišića činilo mi se nemogućom misijom. Sav moj entuzijazam je splasnuo i rekao sam mu da sam mislio da će mi pokazati kako trebam zapjevati i da je to to, te da se ne mogu vidjeti tako daleko. U tom trenutku htio sam odustati. Međutim, kad mi je počeo otkrivati tajnu umjetničkog pjevanja, povratka više nije bilo.  Da bi se približili savršenstvu, potreban je dugotrajan, strpljiv i ispravan rad. No to nije uvjet da ćete uspjeti. Postoji nekoliko uvjeta koje moramo ispuniti te niz izazova s kojima se svakodnevno susrećemo. Grlo je živi organ i potrebna je svakodnevna njega i vježba. Kako napredujemo, susrećemo se sa sve težim ulogama, a i s izazovima koje ta uloga nosi. Naime, učenje nikad ne prestaje.  

Dobitnik ste nagrade Hrvatskog glumišta 2011. Što vam znače nagrade?   

Nagrada svakako godi i potvrda je da ste na dobrom putu, ali nisu nužne. Meni nagrada znači jako puno jer sam do te nagrade došao isključivo dugotrajnim odricanjem, ispravnom vježbom i željom za učenjem. Međutim, moj umjetnički rad nije time stao, nego nastavljam dalje, želim još rasti, učiti i usavršavati se.  

Uz pjevanje, jeste li se ikad okušali u nekoj drugoj umjetnosti? Na koji način umjetnost djeluje na čovjeka?   

Oduvijek sam htio znati slikati, ali nažalost mi to ne ide od ruke. Želio bih ono što vidim u prirodi prenijeti i na platno. Zavidim ljudima koji imaju talent za slikanje. Međutim, u slobodno vrijeme se bavim pisanjem, napišem ponekad pjesmu, ali to je trenutno moja tajna.  Svaki vid umjetnosti utječe na onoga koji stvara tu umjetnost i onoga koji uživa u toj umjetnosti. Čovjek kao duhovno biće vrlo je blizak Bogu, njegova smo djeca, a umjetnost izvorno dolazi od Boga. Bog je najveći umjetnik te je nenadmašan. Čovjek samo kopira ono što je Bog već stvorio. Pogledajte, primjerice, najljepši cvijet. Njegov oblik, boju i miris. To je savršenstvo. Čovjek ne može to nadmašiti, može mu se približiti, ali nikako nadmašiti. Umjetnici više od ostalih uživaju u tom savršenstvu i žele to podijeliti s drugima koji to ne vide.

Koji biste nastup izdvojili i zašto?  

Jako je teško izdvojiti bilo koji nastup jer svaki ima svoju priču i meni je osobno važan. Svaki nastup je korak naprijed i dio je mog umjetničkog odrastanja. Postoje opere koje su mi draže, ali za mene svaki nastup ima nešto posebno, neku zanimljivost. Svakako, izdvojio bih svoj prvi nastup u operi „Aida“ kao etiopski kralj Amonasro s proslavljenim maestrom Vjekoslavom Šutejom koji nas je nažalost prerano napustio. On mi je iskazao veliko povjerenje jer me kao mladog pjevača doslovno gurnuo u predstavu bez ijednog orkestralnog pokusa. Samo je rekao: „Mali, ne brini, ja te dolje čuvam“. To mi je bio nevjerojatan vjetar u leđa te mi je dalo dodatnu snagu i sigurnost. Te sam predstave otpjevao kao da ih pjevam godinama.

Postoji li događaj koji je na poseban način utjecao na vaš život? 

Najveći događaji koji su obilježili moj privatan i profesionalan život su rođenje moje troje djece. Ništa na ovom svijetu se ne može usporediti s tim. Nikakvi mjehurići slave, novaca i popularnosti ne mogu zamijeniti topli osjećaj obitelji. Da biste mogli raditi ovaj posao, morate biti otvorenog srca, a tada smo najranjiviji. Tada u krugu obitelji liječim svoje rane, ako postoje. Izreka da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena - kod mene definitivno stoji. Bezuvjetna ljubav, razumijevanje i podršku koju dobivam od svoje supruge i djece definitivno utječu na moj umjetnički rad. Bez njih ne bih mogao dobro raditi ovaj posao, ne bih bio cjelovit umjetnik.

Laudato, uz promicanje hrvatske sakralne umjetnosti, podržava i duhovnu glazbu. Kako gledate na Laudatova nastojanja?  

Važno je naglasiti da iza Laudata stoje ljudi. Ljudi koji vole ljude, ljudi koji vole Boga i sve što rade rade na njegovu slavu. Ljudi koji vide i osjećaju Boga kao najvećeg umjetnika. To čini Laudato posebnim. Laudato je magnet u Božjim rukama koji nevjerojatnom snagom privlači sve tipove umjetnika, prihvaćajući ih u svoju veliku obitelj. Kao što i svaka obitelj ima majku koja brine, tješi i pomaže, tako i Laudato ima svoju majku, Kseniju Abramović kojoj osmijeh ne silazi s lica, koja je pružila ruku svojim nebeskim vodičima i Bogu da je vode, koja sebe bezuvjetno daje da sakralna umjetnost živi.  

Da biste komentirali, prijavite se.