Tomislav Buntak: Nedovoljna se pažnja pridaje sakralnoj umjetnosti

Tomislav Buntak, likovni umjetnik, koji surađuje u Laudatovim projektima u promicanju suvremene sakralne djelatnosti , za Laudato.hr progovorio je o svojem radu i položaju sakralne umjetnosti u Hrvatskoj.
Autor: Marija Pandžić srijeda, 21. rujna 2011. u 00:00
Tomislav Buntak, likovni umjetnik, koji surađuje u Laudatovim projektima u promicanju suvremene sakralne djelatnosti , za Laudato.hr progovorio je o svojem radu i položaju sakralne umjetnosti u Hrvatskoj. Buntak je dobitnik nagrade Vladimir Nazor za 2009. godinu, najvišeg priznanja za umjetnost te radi kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti.

Kako je otkrio u razgovoru, Buntak smatra da se nedovoljno pažnje pridaje sakralnoj umjetnosti, što je „ipak neobično u zemlji u kojoj je velika većina stanovnika katoličke vjere“ nadodajući da se jednako događa i sa sakralnim objektima u kojima „se ne pazi dovoljno na uređenje interijera i na likovna djela, ponajviše zbog brzanja i žurbe, a što je velika šteta“.

Briga Crkve za sakralnu umjetnost je nesustavna. Naime, Crkva ne zna što želi od umjetnosti te nisu jasni principa kako se nešto bira. Također, danas kao da ne postoji prava osjetljivost za umjetnost“, istaknuo je naš sugovornik.

Buntak je upozorio na nepostojanje kriterija kako se uređuje suvremeni sakralni prostor. „Nekad je Katolička crkva bila vodeća u svim društvenim sferama. Danas, budući da je razina obrazovanja svih ljudi jednaka, izgubila je prednost koju je prije imala. Nekad je Crkva određivala smjer umjetnosti, a danas kaska u slijeđenju suvremene umjetnosti“, ustvrdio je.

Vjeruje da je danas potreban nov način sagledavanja katoličkog života, posebice položaja laika i klerika. „Smatram ako je laik sposobniji u promišljanju strategija, laik bi trebao biti u vodećoj funkciji, a ne svećenik. I danas postoji od strane svećenika izvjestan strah, točnije nepovjerenje prema laicima.

Za Laudato.hr Tomislav Buntak prisjetio se izložbe „Hodočasnici – vizija mističnih putovanja“ koja je 2008. bila priređena u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu a za koju je dobio najviše priznanje za umjetnost, nagradu Vladimir Nazor 2009.

Ravnatelj mi je ponudio prostor Umjetničkog paviljona za postavljanje izložbe. Taj prostor ima veliku važnost za hrvatski kulturni identitet te se takva prilika ne odbija“, pojasnio je Buntak.

Izložba je bila vezana uz slobodniju interpretaciju legendi o Kristu, svetom Kristoforu, anđelima i njihovom pojavljivanju na Zemlji. „Odabrao sam interpretaciju Krista kao dječaka, a sv. Kristofor i tri pratitelja prikazani su kao odrasle osobe. Krista sam prikazao kao dječaka, jer kao odrasla osoba bi imao stalnost i određene granice, a kao dječak ima mogućnost promjene. Smatram da djeca u sebi nose intuitivnost što odrasli često izgube kao i puno toga“, poručio je. 

Da je dobiti tako vrijednu nagradu sa samo 37 godina dobar osjećaj, potvrdio je Buntak. „Samostalno izlagati u Umjetničkom paviljonu, veliki je izazov. To je prijelomna točka koja može odrediti čovjekovu daljnju karijeru. Ako je upropasti,to je jako loše, a ako je dobro iskoristi, kao što je to nagrada i potvrdila, jako je dobra za čovjekov daljnji uspon“, nadodao je. 

Istaknuti hrvatski likovni umjetnik Tomislav Buntak za cilj si je postavio brigu o suvremenoj sakralnoj umjetnosti u Hrvatskoj. „Kao voditelj likovnog ustroja Laudata nastojat ću postaviti temelje sustavne brige o suvremenoj sakralnoj umjetnosti u Hrvatskoj. Potencijalnom umjetniku potrebno je samo otvoriti vrata pa vjerujem da je u Hrvatskoj potrebno stvari stabilizirati. Nalazimo se i pred sam ulazak u Europsku uniju pa vjerujem da kvalitetan umjetnički produkt ima mogućnost izlaska iz Hrvatske“, poručio je Buntak.
Da biste komentirali, prijavite se.