Trčim u Njegovu slavu

Uspjesi naših olimpijaca i paraolimpijaca pobudili su u svima osjećaj ponosa, a mnogi od njih potvrdili su da snagu i motivaciju pronalaze u vjeri. Da je vjera životni pokretač, svjedoči Sonja Došen Čulić, sjajna atletičarka iz Splita čiji je rezultat na 100 metara od 11.7 sekundi, od prije 20 i više godina, i danas među deset najboljih u državi. Gospođa Sonja danas je vjeroučiteljica, ali i aktivna atletičarka veteranka.
Autor: Helena Cvjetičanin petak, 21. rujna 2012. u 00:00

Uspjesi naših olimpijaca i paraolimpijaca pobudili su u svima osjećaj ponosa, a mnogi od njih potvrdili su da snagu i motivaciju pronalaze u vjeri. Da je vjera životni pokretač, svjedoči Sonja Došen Čulić, sjajna atletičarka iz Splita čiji je rezultat na 100 metara od 11.7 sekundi, od prije 20 i više godina, i danas među deset najboljih u državi. Gospođa Sonja danas je vjeroučiteljica, ali i aktivna atletičarka veteranka.

„Sportom sam se počela baviti još kao djevojčica u školi, dugo sam bila u Atletskom klubu Split, a sportom sam se aktivno bavila do svoje 25. godine. No, onda sam doživjela zasićenje, ispraznost svega toga. Iako su uspjesi bili tu, više se mi se nije dalo trenirati i, kao svaki mladi čovjek, počela sam se pitati o smislu života i postavljati tipična egzistencijalna pitanja. Naravno, tu su bile i neke ozljede. I onda sam doživjela susret s Gospodinom i iskustvo da me uistinu ljubi, da je stalno uz mene i da mi daje sve što god sam tražila – znači, Njegova riječ bila je živa u meni, a u Bibliji sam pronašla odgovore na sva pitanja“, prisjeća se gđa Sonja.

Kaže da je upravo završavala studij kineziologije, kad je shvatila da mora pod svaku cijenu upisati teologiju.

„Upisala sam se na Katehetsko-teološki fakultet u vrijeme komunizma i nisam ni znala da ću jednog dana biti vjeroučiteljica. Razmišljala sam na što me to Gospodin poziva, pa čak i o duhovnom pozivu za samostan jer mi je sve bilo dosadno, osim ići na svetu misu i biti u molitvi, sve drugo bilo mi je isprazno i odvlačilo mi je pažnju... Međutim, kad smo dobili državu Hrvatsku počela sam predavati vjeronauk i to sam doživjela kao moje stvarno poslanje i da je upravo to taj poziv koji mi Gospodin dao.''

Gospođa Sonja završila je kineziologiju, ali i teologiju te već 20 godina predaje vjeronauk. Kaže da joj je najveća potpora suprug Jakov s kojm je dobila dva sina, ali i doživjela jednu tragediju koja ju je umalo slomila.

„No, malo-pomalo Isus mi je vratio radost i snagu i shvatila sam da trebam trčati. Prije svega iz odgovornosti prema sebi i svom zdravlju, i ako volim svoju obitelj, svoju djecu da se moram brinuti za sebe. Tako sam krenula pomalo sama trenirati, pa onda i djecu koja dolaze u atletsku školu. Ti su treninzi postajali sve redovitiji i nakon godine dana otišla sam na natjecanje i pobijedila.“

Unazad dvije godine gospođa Sonja s novim ushićenjem gleda na svoj život.

„Doživjela sam da je ovo jedno sredstvo nove evangelizacije, nova metoda da mogu svjedočiti da Gospodin čini ono što ima biti. Evo, meni je 48 godina, nije to malo, ali on mi daje tu snagu i obnavlja me, osjećam se kao da mi je 20 i trčim na Njegovu slavu. Kao mlada razmišljala sam biti misionarka, a sad mogu optrčati svijet i naviještati evanđenje.“

Uz sinove od 11 i 8,5 godina, Čulićevi su udomili i jednu curicu od 4 godine. „Ako imaš vjeroučiteljsko poslanje, onda ti je definiran taj poziv da sve što radiš, radiš na slavu Božju. Tako smo i malenu udomili upravo zato jer nam je Gospodin otvorio srce, da možemo čuti Njegovu riječ 'tko primi jedno malo dijete u moje ime, mene prima' i rekli smo - idemo primiti Gospodina. Sve što radim, radim na slavu Božju, a ova prekrasna i vesela curica pravi je blagoslov za nas.“

Sonja Došen Čulić zajedno s još 15 hrvatskih veteranki i veterana upravo odlazi na Balkanske igre u turski Izmir te ističe kako joj puno znači što može predstavljati Hrvatsku na međunarodnom natjecanju. ''Dok smo mi bili mladi, to nismo mogli. Sad ću nositi grb na sebi i u ime Gospodnje trčati te ću ovo ujedno namijeniti kao molitvu zahvalnicu za naše branitelje.“

U Izmiru nastupa u disciplinama 100m, 200m, skok u dalj, troskok i dvije štafete. „Šest disciplina u tri dana, to je za Guiness, no ja se samo sjetim naših branitelja i dajem slavu Bogu za njih i za Hrvatsku, da se čuvaju vrednote i svetinje - vjera, obitelj i domovina. Tu sam doživjela jedno svoje novo poslanje.“

Trčanje opisuje kao sinonim vlastite životne borbe. „To je jedna askeza, napor tijela i duše, suočavaš se s izazovima, sa samim sobom i s drugima, i čistiš se dok ne shvatiš da tek kad sazriješ u vjeri, sve Mu možeš dati kroz molitvu“, kaže Sonja  koja pauze na treninzima, pa i na utrkama, uvijek koristi za kontemplaciju i čita – časoslov.

Kao vjeroučiteljica djeci poručuje da uvijek traže ono što je neprolazno, neuništivo, ono što je važno za besmrtnost duše – da traže Boga i da čuvaju svoj život i zdravlje duše, duha i tijela. „Ta cjelovitost u nama, to je važno i sve ono što nam je Bog dao, svi talenti, ja želim da isplivaju van kako bi svi bili radosni jer kad ne radimo ono za što smo stvoreni, nismo baš zadovoljni.“

Da biste komentirali, prijavite se.