Tijesno srce

Kako srcu – tako i svemu drugom u životu – odredimo neke dimenzije, zadamo neke kriterije, odredimo širinu, dužinu i podnošljivu nosivost – pa kad se dogodi prelijevanje, prerastanje, kad se popune određeni i ucrtani omjeri – dođe do kolapsa.
Autor: Zrinka Milanović/Laudato Photo: mojpedijatar.co.rs subota, 14. veljače 2015. u 09:06

"Tjeskoba se pojavi uvijek kad je duh zatvoren,
bez da se može širiti, letjeti, tražiti, djelovati.
Tjeskoba se pojavi uvijek kad se ne dopusti
da duša želi, osjeća, teži za nečim.
Tjeskoba je željeti disati – i ne uspjeti.
Tjeskoba je trebati disati – i ne moći.”

- Angelo Gajarsa

Srce ne trpi prazninu. Popunjava se jer jednostavno ne može ostati prazno. Čitav život – sve i svi koji nam čine sadržaj postojanja usele se, nastane, prođu, prohujaju, neki se zadrže, neki ostanu, neki protrče – ali svatko ostavo dio sebe. I vremenom, ljudima, događajima proživljavanjima – ispunimo srce pa jednostavno više nema mjesta. Nastane neka gužva, pretrpanost, zagušenost, stisnutost – i da li to onda zovemo tjeskobom?

I sama riječ tjeskoba – nosi u sebi izraz tjesnoće, uskosti, nemoći podnošenja. Prošećite samo internetom – tim suvremenim sveznadarom – i naići ćete na gužvu pojmova, tumačenja, ponuda i svjedočenja. Svašta se piše, različito tumači... I naravno, prepoznajem i priznajem – kažu ljudi istinu, dotaknu je poneki više i bitnije. Ma da: ona je i strah i zabrinutost i umor i nemoć – i sve je to tjeskoba i još više – i još drugačije.

Kad bih trebala svom djetetu objasniti što je to tjeskoba mislim da bih se poslužila slikom srca koje je preraslo košulju, srca koje više ne stane u  gabarite koje smo mu zadali. Jer – sve više prepoznajem – mi smo ti koji krojimo i određujemo mjeru veličine srca. Kako srcu – tako i svemu drugom u životu – odredimo neke dimenzije, zadamo neke kriterije, odredimo širinu, dužinu i podnošljivu nosivost – pa kad se dogodi prelijevanje, prerastanje, kad se popune određeni i ucrtani omjeri – dođe do kolapsa. I kako u svemu nastojimo uspostaviti kontrolu i održati je – nađemo se u nekom mučnom, teškom stanju u kojem poraženi moramo priznati – ne mogu, ne mogu više.  Ne mora biti da se dogodi neki katastrofalni ili tragični događaj, ne mora biti ništa izuzetno – dovoljna je ona kap koja prelijeva čašu, koja učini da šavovi počnu popuštati, koja učini da rubovi i zidovi počnu pucati – i kao maljem pogođeni potonemo i iscurimo, i jednostavno prepoznajemo – nestajemo.

Kao da se moram nešto osobito truditi prepričavati i objašnjavati kako je to. Kažu: "Kad čovjek dozrijeva do zrelosti – dozrije do tjeskobe“. Nekome kriza, nekome stanje, nekome stav. U svakom slučaju – težina, muka i nemoć. Ljudi će vam možda usuditi se ponešto reći, genijalci s Interneta uputit će vas na mudrace, na pomagala i pomagače, vi sami najčešće – nećete ništa- jer ništa ne možete i kao ništa se prepoznajete. A srcu tijesno, i teško, i ne može – i zaboravilo je, odustalo je od želje i potrebe da bude. Je li to srce raspadnuto i obučeno u odijelo korote, je li to ono kad svi druge misle da jeste – a vi znate da niste i da ne možete biti.

Ne usudim se reći da znam, ali možda sam ja kao i drugi – nosila, pa i ponovo ponekad odjenem srce u dronjke – jer se ona skrojena košulja i opet raspara, možda nešto znam kako to izgleda – jer – znate i vi – kako je to… Da se usudim reći kako mi je pomogla ova ili ona metoda, ova ili ona travka – sigurna sam – nasmijali bi se. Nema potrebe prepričavati – ali postoji jedan fenomen tijesnog srca: koliko god bili pretrpani i pretovareni, koliko god bili prepunjeni do padanja i puzanja ili samog zamiranja na istom mjestu – srce nikad nije takvo da ne može primiti ljubav. Za nju uvijek ima mjesta i potrebe. Kažete – banalno! Ja kažem – životno važno.

Sveti Pavao koji je živio Krista i u Njega obukao svoj život kaže svojima:“ Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima“. Spas je udomiti se u srcu koje nije tijesno, koje je daleko veće i šire u jače od našeg – ono koje ga može nositi, oživjeti, ispuniti, vratiti životu i sam život mu dati. Čije srce je kvalificiranije za takav posao od Kristovog? I ako pomislite da postoji ijedna ljubav koja vraća i obnavlja život, koja proširuje srce, koja utiskuje u njega snagu i daje smisao i razloge nastojanja i disanja i koracanja i ikakvog pokretanja – a  koja nije Bog, ako mislite da ima itko tko takvu ljubav može dati osim Boga samoga – ja kažem – probajte, pa se sastanite s vremena na vrijeme sa sobom i budete li mogli i imali hrabrosti prebrojite nove napukline, nove položene žrtve, možda i ponekog mrtvaca nađete. Ne daj Bože da sebe prepoznate u njemu. No, ni tada ne odustajte od sebe – jer Otac nije odustao od vas. Za svih nas odavno je izgovorena molitva:

…“Gospodine, Bože moj,
daruj mi budno srce
da me nijedna isprazna misao ne odvrati od tebe,
pravično srce koje nijedna zla nakana ne može zavesti,
čvrsto srce da se hrabro može suprotstavljati svakoj protivštini,
slobodno srce da ga nijedna nemirna strast ne može nadvladati.
Podaj mi, molim te, volju koja te traži,
mudrost koja te pronalazi,
život koji ti se sviđa
i pouzdanje da ću te na koncu imati."
- sv. Toma Akvinski
 

Da biste komentirali, prijavite se.