Davidov sir

Lik kralja Davida u Starom zavjetu pojavljuje se prvi puta u knjizi proroka Samuela. Od samog početka, vješti pripovjedač otkriva kako će Davidova priča biti puna iznenađenja. Svaka etapa u njegovom životu označena je dramaturškim obratima.
Autor: Anđela Jeličić Photo: eistra.info srijeda, 12. studenog 2014. u 11:18

Na početku, prorok Samuel dolazi kod Jišaja, jer zna da mora pomazati jednog od Jišajevih sinova za Izraelskog kralja. I testira svakog od sedmorice, no glas Božji mu govori da niti jedan nije odabranik. Konačno, na scenu dolazi David. Kao posljednji. Kao onaj na kojeg nitko nije računao, stoga su ga poslali da čuva ovce, kako ne bi tratio prorokovo vrijeme: pa ipak Bog govori Samuelu da je to njegov odabranik, njegov Pomazanik. Jer Bog ne gleda na privid, nego na ono što je u čovjekovom srcu: zato je David pomazan za kralja.

To je prvo iznenađenje vezano uz Davida.

Ne treba dugo čekati na slijedeći obrat: pripovjedač nas vodi u sred bitke s Filistejcima, tijekom koje izraelski narod terorizira snažni i dobro oklopljeni Golijat. Bitka između Davida i Golijata postala je paradigmom borbe između velikih i malih, borbe u kojoj maleni lukavstvom i spretnošću uspijevaju pobijediti velike: jer David je praćkom svladao Golijata i njegove oklope.

No možda nisu svi uočili što je David radio na bojnom polju… Priča lijepo kaže, kako se David tamo našao sasvim slučajno. Bio je premalen da sudjeluje u bitki, a došao je u vojne redove jer ga je otac poslao da svojoj starijoj junačkoj braći i njihovu zapovjedniku donese – prženo žito i svježi sir.

I tako je David, noseći sir u svom zavežljaju, stigao u samo srce bitke, te svojom spretnošću – izvojevao veliku pobjedu za svoj narod.

Davidov lik je kroz starozavjetne pripovijesti izuzetno pažljivo nijansiran, u svojoj ljudskosti, grešnosti, ali i stalnoj otvorenosti Bogu i Božjoj milosti. On je za nas važna paradigma.

Kroz Davida biblijski pisci otkrivaju da se velike stvari ne događaju uvijek po ljudima kojima mi svojim ljudskim kriterijima pridajemo važnost. Naprotiv, velike pa i povijesne promjene, događaju se po ljudima koji se na prvi pogled čine nebitnima, slabima, nevažnima. To je paradoks slabosti koja mijenja tijek povijesti, zato što taj slabi i mali čovjek ima tajno oružje: čisto srce koje se ne boji ničega.

Mali dostavljač sira – vodi narod u pobjedu. To je jedna od poruka iz Davidove priče: a njenu dubinu i snagu otkrivamo uvijek iznova, kad shvaćamo, na svojoj vlastitoj koži, kako su naš život usmjerili i obogatili tihi i samozatajni ljudi, čineći naizgled male i nebitne stvari, ulazeći u naš život i prostor svojim čistim srcem, redovno bez pompe, možda čak i slučajno na ona najmanja, tek odškrinuta vrata.
 

Da biste komentirali, prijavite se.