I duša i tijelo dolaze od Boga

Čitavo Božje stvorenje je pozvano u život s Bogom. O uzvišenosti čovjekovog tijela više nego dovoljno govori i činjenica da se Isus Krist utjelovio. Uzeo je tijelo kakvo ima svaki čovjek, s rukama, nogama, glavom... Dovodeći se u situaciju da iskusi glavobolju, temperaturu, zubobolju, pospanost, glad, sitost omogućio nam je da sve aspekte svog života živimo u Njemu i da on sve situacije živi u nama jer se svojim utjelovljenjem sjedinio sa svakim čovjekom.
Autor: Ana Marija Marković/Laudato Photo: 4days2freedom.com srijeda, 15. siječnja 2014. u 10:50

Biblijsko shvaćanje čovjeka je jedinstveno i cijelovito. Starozavjetni pisci nam to otkrivaju već na prvim stranice knjige Postanka. Oslikavaju Boga Stvoritelja koji čitav svijet, pa tako i čovjeka u svim njegovim dimenzijama stvara u harmoniji sa samim sobom i svim oko sebe. Promjena se događa u trenutku kad Eva i Adam gube povjerenje u svog Stovoritelja. Ipak, tijelo i duša i dalje čine jednu cjelinu. Sretna krivica, kako kaže liturgija Uskrsa govoreći o događaju istočnog grijeha, usmjerava nas na Novi zavjet koji osvjetljava čovjekovu sudbinu. Uskrsnuće tijela i duše. Čitavo Božje stvorenje je pozvano u život s Bogom. O uzvišenosti čovjekovog tijela više nego dovoljno govori i činjenica da se Isus Krist utjelovio. Uzeo je tijelo kakvo ima svaki čovjek, s rukama, nogama, glavom... Dovodeći se u situaciju da iskusi glavobolju, temperaturu, zubobolju, pospanost, glad, sitost omogućio nam je da sve aspekte svog života živimo u Njemu i da on sve situacije živi u nama jer se svojim utjelovljenjem sjedinio sa svakim čovjekom.

Kao i mi i On je za vrijeme svog zemaljskog života stupao u kontakt s drugima preko tijela, ulazio je s ljudima u razgovor, jeo je, spavao, plakao, smijao se, a sve je to činio svojim tijelom. Svojim govorom, kretanjem, oblačenjem odavao je pripadnost kulturi i vremenu kojem je pripadao, a svojim tijelom je otkrivao i svoju osobnost.

U tom svjetlu možemo razumjeti i nauk crkvenih otaca koji brane dobrotu tijela koje je djelo Božjeg stvaranja. S vremenom se njihov nauk suočen s grčkim shvaćanjem koje promatra tijelo kao zatvor duše ili u drugom slučaju kao dva različita elementa koja zajedno tvore jednu cjelinu počinje mjenjati. Suočeni sa slabošću tijela te s pojmom požude koja se kao plod istočnog grijeha veže uz pojam tijela crkveni oci počinju uznositi dušu naspram tijela. Tek je sv. Toma Akvinski  prevladao to shvaćanje koje se čvrsto ukorijenilo u kršćanstvu. Iako Toma vraća vrijednost tijelu govoreći da oba elementa i duša i tijelo dolaze od Boga, vjerujem da smo se svi u nekom trenutku našli u situaciji kad nam se učinilo da nas naše tijelo "sputava" na putu prema Bogu: zornicu prespavaš, klanjanje-koljeno boli, misa-netko ti je stao na nogu, a tek predbračna čistoća.

Unatoč mnogim neslaganjima koja se iskazuju s obzirom na spolni moral koji naučava Crkva, ona ne odustaje. Zašto? Upravo zbog toga jer se njen nauk temelji na Evanđelju, koje o toj temi govori kratko ali vrlo jasno.

"Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu."

"Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo."

"Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju..."

Navedeni citati su samo neke od rečenica koje stoje u temelju zaokruženog sustava spolnog morala kojeg Sv. Pismo donosi. Iako su norme spolnog morala teoretski lako razumljive, potreba za njihovim razjašnjavanjem raste iz dana u dan. Mnogi katolici slušajući majku Crkvu, uvjerili su se u istinitost nauka koji naviješta, ali problemi s kojima su se susreli nisu vezani uz same norme koje su teoretski vrlo jasne. Oni su vezani uz pitanja koja dolaze u svakodnevnim borbama i situacijama.

U kontekstu svega rečenog otkriva se da tijelo nije problematika za sebe, a onda niti uz njega vezana i spolnost. K. Rahner, poznati katolički teolog, podsjeća da prihvatiti sebe takvog kakav jesi uključuje i  tjelesnost  jer tijelo omogućava predokus veličine i ljepote čovjeka koji će jednom biti proslavljen. Osoba je zajedništvo tijela i duše, ona jest i jedno i drugo, tako da je pitanja vezana uz tijelo a onda i spolnost potrebno staviti u kontekst cjelovite osobe, koju je Krist otkupio iz ljubavi. Tu nam u pomoć priskače blaženi Ivan Pavao II. sa svim što se skriva iza pojma teologije tijela, ali više o tome sljedećom prilikom.
 

Da biste komentirali, prijavite se.