Postoji li išta nakon smrti?

Postavljajući si pitanje o životu nakon smrti, dođe mi na pamet vrijeme provedeno u majčinoj utrobi. Zbog toga neću puno filozofirati već ću pokušati što jednostavnije i u nekoliko crta progovoriti o toj stvarnosti kojoj se i ja kao vjernik itekako nadam.
Autor: fra Mate Bašić Photo: Shutterstock petak, 05. prosinca 2014. u 10:57
Svi smo mi proveli oko devet mjeseci u utrobi majke, neki više neki manje, i kada sada pokušavam izvući koju sjenku sjećanja iz tog perioda svoga života, taj pokušaj postaje nemogućnost bez kraja, jer sjetiti se barem jednog događaja iz tog vremena boravka u majčinoj utrobi, istodobno postaje pokušaj istovjetan ludosti.

Da, nikako se ne mogu prisjetiti ničega iz tog vremena svoga života, ne mogu se prisjetiti ni vlastitog poroda, ni prvih riječi, ni prvih koraka. Ali ipak, iako se toga ne mogu sjetiti, iako to nije ostalo zabilježeno u mojoj memoriji, ti su me događaji odredili kao čovjeka i omogućili mi da uopće budem čovjek ovdje na zemlji.

No, pustimo sada te događaje i vratimo se u majčinu utrobu. Kada se mišlju pokušam vratiti u utrobu svoje majke, postavljam si pitanje: Je li u tom periodu moga boravka u majčinoj utrobi za mene postojao svijet izvan te utrobe? Je li tada, dok sam bio pod srcem svoje majke, za mene postojalo išta osim toga prostora u kojem sam tada živio? Jesam li tada znao da postoji svijet izvan toga svijeta i bio siguran u to, ili sam taj drugi svijet mogao samo po nekim podražajima naslućivati? Jesu li trudovi za mene bila opasnost jer sam počeo gubiti prostor u kojem sam stvoren? Je li taj porod za mene tada bio poput smrti jer nestadoše taj svijet u kojem sam do tada tako spokojno živio?

Zanimljivo je na ovaj način govoriti o životu nakon smrti, jer kao što je za nas prenatalno postojao samo intrauterini život, tako i sada za nas postnatalno postoji samo ovaj zemaljski život. U majčinoj utrobi nisam znao da postoji život nakon toga prenatalnog života, te tako sada ne znam postoji li život nakon ovoga života. Ali ipak, postoji jedna vrlo važna sličnost koja može potvrditi da postoji život nakon ovoga života. U majčinoj utrobi sam mogao primati neke slabe signale da netko ili nešto izvan te utrobe postoji, jer sam možda osjetio neke pokrete ili sam možda čuo nešto kao glasove i do mene su dopirali neki signali koji nisu dio toga moga svijeta unutar utrobe u kojoj sam živio, koja je između ostalog bila jedini svijet koji je tada za mene postojao. Tako i sada nakon rođenja i za vrijeme života na ovoj zemlji, svatko od nas može osjetiti neke signale da nešto nakon ovoga postoji. Pa već i samo pitanje postoji li nešto nakon smrti može biti jedan signal da život nakon smrti postoji jer u suprotnom ne bi čovjek od kada zna za sebe, od početka čovječanstva svoju glavu tim pitanjem mučio.

Stoga, postoji li život nakon smrti ili ne, više neću sebe pitati, već ću biti kao dijete u majčinoj utrobi i predati se smrti kada mi u susret dođe sestrica smrt. Jer nevjerujući u život nakon smrti, ili još bolje u raj, mogu puno izgubiti ako raj postoji, a vjerujući u raj nakon smrti ne gubim puno ukoliko raja nema, ali neizmjerno dobivam ukoliko raj doista postoji.

Prema tome, vjerujem da postoji život i raj nakon tjelesne smrti. »Dobro mi došla sestrice smrti.« (Sv. Franjo Asiški)
 
Da biste komentirali, prijavite se.