Advent s Bezgrešnom

Advent ima uvijek svoju posebnu romantiku kojoj se mnogi raduju – rana prohladna jutra, zornice, topli čaj i riječ s prijateljima i poznanicima prije posla, faksa ili škole. Za mene je čarolija adventa zapravo u samo jednom danu – svetkovini Bezgrešnog začeća.
Autor: p. Antun Volenik, SJ ponedjeljak, 28. studenog 2011. u 00:00
Preuzeto iz Glasnika Srca Isusova i Marijina

Advent ima uvijek svoju posebnu romantiku kojoj se mnogi raduju – rana prohladna jutra, zornice, topli čaj i riječ s prijateljima i poznanicima prije posla, faksa ili škole. Za mene je čarolija adventa zapravo u samo jednom danu – svetkovini Bezgrešnog začeća. Ova svetkovina i sam Advent možda najbolje povezuje riječ zora – Marija kao zora novoga spasenja poziva nas da zornicom slavimo dolazak maloga Kralja.

Jasno je, vjerujem svima, da iza ovog naslova izražavam osjećaj nedostojnosti čak i govoriti o Bezgrešnoj. Volio bih da vam o ovoj svetkovini piše neki subrat sv. Maksimilijana Kolbea, u nas nažalost premalo poznatog, čiji je cijeli redovnički život a osobito smrt bila obilježena Marijom, našom Bezgrešnom Majkom. O njemu još koja riječ na kraju članka.

Bezgrešna kao trajna i vjerna pratiteljica

Ne mogu a i ovdje ne biti osoban jer uz Bezgrešnu sam neraskidivo vezan ona me je i tjelesno dodirnula i čuvala. Prvi naš susret bio je naravno u Lourdesu. Tada sam bio na razini male Bernandice – ni znao nisam da je upravo tu Marija sama sebe predstavila kao Bezgrješno začeće, niti sam znao što to zapravo znači. Tjelesni dodir koji spominjem jest uranjanje u svetu lurdsku vodu koja nas podsjeća na naše novo rođenje, krštenje kada smo dotaknuli tu bezgrješnost malog nevinog djeteta koje u tom trenutku biva tako blisko Kristu.

Drugi njezin dodir zbio se preko Čudotvorne medaljice koju sam godinama nosio oko vrata. Mislim da je ovo zgodna prilika reći nešto više o toj medaljici. Na njezinoj prednjoj strani lik je Blažene Djevice Marije kojoj iz ruku izlaze snopovi zraka, pod nogama joj je globus, a na glavi kruna od zvijezda. Oko njene slike piše: „O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo“. S druge strane je znak križa isprepleten sa slovom M. Ispod su Srce Isusovo i Srce Marijino, a okolo 12 zvijezda. Majka Božja ukazala se Catherine Labouré, redovnici iz reda sestra milosrdnica sv. Vinkog Paulskog, u Parizu 1830. te je ona, po Marijinu naputku izradila medaljicu uz puno poteškoća nerazumijevanja. Proširila se po svijetu i po njoj su se dogodila brojna čudesa pa je prozvana čudotvornom medaljicom. Medaljicu je nosila i Bernardica Soubirous kojoj se Marija ukazala u Lurdu 1858. Ona je izjavila da je Marija prilikom ukazanja u spilju u Lurdu izgledala onako kako je prikazana na medaljici. Lik Marije s globusom pod njenim nogama pretkazuje novi otkupljeni svijet u kojem Marija, po slici koju nam daje knjiga Otkrivenja, nadvladava sile zla.

Zanimljivo, ja sam medaljicu dobio u godinama kada sam najviše dvojio o svojem životu i pozivu i kada sam ranjen i izgubljen lutao i tražio, nizajući grijeh na grijeh. Ipak Medaljicu niti u jednoj prilici nisam skidao i mogu slobodno i jasno posvjedočiti da je Marija, ponizna službenica Božja koja je upravo po svojoj bezgrješnosti za zlo neranjiva i nepobjediva, izvojevala pobjedu.

Rasti do Božjih veličina

Još je veće bilo moje oduševljenje Bezgrješnom kada sam „otkrio“ sv. Maksimilijana Kolbea i njegovu pobožnost prema Bezgrješnoj koja je po njemu izvela velika, divna, čudesna dijela. Još u djetinjstvu Marija mu se ukazala s dvjema krunama u ruci: bijelom i crvenom. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je oboje. Značile su čistoću i mučeništvo. Iako s poteškoćama, završava sjemenište, već s 24 postaje doktor filozofije i teologije. U Rimu su bile organizirane masonske protukatoličke manifesticije, koje su zabrinule Maksimilijana. Osnovao je katoličku marijansku organizaciju ”Vojska Bezgrešne“, s ciljem promicanja katoličkih vrijednosti, posebno širenja štovanja Blažene Djevice Marije. Imao je u planu koristiti medije, tiskati novine, osnovati radio postaje, formirati katolička kazališta. Vratio se u Poljsku 1919. ali je naišao na nerazumijevaje subraće koji su ga smatrali zanesenjakom. No, nije se predao. Počeo je graditi samostan Niepokalanow – Grad Bezgrešne u blizini Varšave. Za deset godina u njemu je bilo 800 redovnika. Samostan je bio tiskarsko - izdavačko poduzeće s najmodernijim strojevima. Izdavao je mjesečnik u Grodnom, kojem su u početku pripisivali propast. Postao je prvi poljski katolički dnevnik s milijunskom nakladom. Izgrađena je čak i željeznička pruga, radio-postaja, mali aerodrom i započeto s osnivanje katoličke filmske kuće. Maksimilijan odlazi u Japanu u grad Nagasaki. Došao je tamo s četvoricom redovnika bez novaca, bez znanja japanskog jezika, ali je uspio otvoriti tiskaru i objavljivao je katolički list. Imao je posjed izvan grada, tako da atomska bomba nije uništila posjed, ostao je čitav. Maksimilijan je planirao proširiti svoje djelovanje u Indiji i Polineziji te u Bejrutu u Libanonu izdavati novine na turskom, perzijskom, arapskom i židovskom jeziku, no dogodio se Drugi svjetski rat. Vratio se u Poljsku. Nacisti hapse sve redovnike iz Niepokolanowa ali ih puštaju 8. prosinca na blagdan Bezgrješnog začeća. Maksimilijan ipak biva uhapšen i zatvoren zbog samo jedne rečenice: „Nitko na svijetu ne može promijeniti istine“. Zlostavljan je i pretučen. Tranportiran je u logor Auschwitz. Krajem srpnja 1941. pobjegao je jedan zarobljenik. Zapovijednik logora Fritzsch određuje da će desetorica umrijeti zbog toga. Među njima bio je Fran Gajownieczek, koji je molio za milost, jer ima ženu i djecu. Maksimilijan Kolbe ponudio se da ga zamijeni te umire u bunkeru gladi 14. kolovoza 1941. u predvečerje blagdana Velike Gospe od injekcije karbolne kiseline.

Boraveći u Poljskoj, u Krakowskom kraju imao sam prilike posjetiti Auschwitz – Oświęcim kakvo mu je poljsko ime. Budući da sam već prije podsjetio Yad Vashem (službeni muzej posvećen žrtvama shoe) u Jeruzalemu smatrao sam da će to biti posjet već viđenom. No, doživio sam ga duboko osobno upravo zbog ove žrtva sv. Maksimilijana i jednako tako sv Edit Stein. Ulazeći u njegovu ćeliju i gledajući mjesto gdje je izdahnuo postao mi je osobito blizak upravo po Bezgrešnoj koja je od jednog malog poljskog dječaka učinila duhovnog diva. Dozvolimo da pomogne i nama da iz svojih malih sebičnosti i malenosti narastemo do Božjih veličina.

Arhiva članaka

 
Da biste komentirali, prijavite se.