Biti dobar kao kruh

Kruh nije samo naša temeljna hrana, on je i dio naše povijesti, tradicije pa i književnosti, ali i svakodnevnog govora. Izrazi: „dobar kao kruh“ ili onaj pomorski „kruh sa sedam kora“ sve više postaju pjesnički, starinski izrazi, ali ipak duboko svjedoče o iskonskoj povezanosti našeg naroda s kruhom.
Autor: p. Antun Volenik, SJ subota, 22. rujna 2012. u 00:00

Preuzeto iz Glasnika srca Isusova

Sve velike ljetne vrućine i dugo sušno ljeto konačno je iza nas. Ovaj tekst pišem sredinom rujna kada se, barem je nekad bilo tako, beru plodovi zemlje, sprema zimnica i zbraja što nam je ove godine urodilo, a što podbacilo. Uz sušu podbacilo je gotovo sve, no malo je koga za to zapravo briga kada gotovo ništa od prehrambenih namirnica, pa ni onih najosnovnijih mi više ne proizvodimo, barem ne u značajnoj mjeri. Uvoz hrane jedna je od glavnih odlika, odnosno problema našeg gospodarstva, kažu stručnjaci. Po (ne)cijenjenju hrane potekle s naše vlastite zemlje ubrzano postajemo moderni potrošači kojima je samo važno da lokalni trgovački lanci daju neke popuste i „akcije“ - a mnoge namirnice, uključujući i kruh, i dalje se, krizi usprkos, nemilice bacaju.

Upravo o kruhu htio bih napisati nekoliko redaka. Danas ga ima svakakvog – onog bijelog u koga valjda ide isti omjer brašna i kojekakvih aditiva, do onih skupljih koji uglavnom kopiraju tradicionalne, starinske, „bakine“ recepture. Zašto o kruhu upravo u listopadu? Unatoč svim reformama nove vlasti čini se da se još nisu dosjetili ukinuti meni prekrasnu i već tradicionalnu akciju po vrtićima i osnovnim školama koja nosi naziv „Dani kruha“, a održava se obično kroz prvu polovicu mjeseca listopada. Kao svećenik djelovao sam u raznim krajevima naše Domovine i zapravo mi je bilo najdraže (za razliku od protokolarnih odlazaka za dan škole ili početak nastave) kada su me tete u vrtićima ili nastavnice iz nižih razreda osnovne škole zvale da zajedno s djecom blagoslovimo njihove radove i blagujemo kruh. Za razliku od vremena nekoliko generacija prije nas, danas nije tako lako vidjeti, osobito na nekom javnom mjestu, restoranu ili većem okupljanju, obitelji ili pojedince koji iskreno zahvaljuju za „kruh naš svagdašnji“ i zato sam sretan da se ova akcija u mnogim našim odgojnim ustanovama i dalje održava.

Kruh nije samo naša temeljna hrana, on je i dio naše povijesti, tradicije pa i književnosti, ali i svakodnevnog govora. Izrazi: „dobar kao kruh“ ili onaj pomorski „kruh sa sedam kora“ sve više postaju pjesnički, starinski izrazi (niti je kruh više tako dobar, niti se tako često ide u mornare i ribare), ali ipak duboko svjedoče o iskonskoj povezanosti našeg naroda s kruhom. Dok se danas puno govori o zaštiti raznoraznih autohtonih naših proizvoda i običaja, lako zaboravljamo na onu duboku zahvalnost za najosnovniji, najsvakodnevniji naš obrok, ono čime obično započinjemo dan koricom, okrajkom, šnitom, fetom ili kvartom kruha/kruva.

Cijeli ovaj tekst želio bi vas podsjetiti da se i ovaj dan zaustavite na časak nad činjenicom da imate kruha, da je proizveden (ove godine jedino je pšenica za kruh i grožđe za vino iznimne kvalitete) gotovo sigurno od pšenice s naših polja i da duboko i iskreno zahvalimo Gospodinu za taj dar kruha. Tako ćemo se ujediniti u zahvalnosti s tolikom djecom s početka ovoga moga teksta koja iskonski, spontano, shvaćaju da za kruh trebamo i moramo nekom biti zahvalni.

Gospode, tvoja dobrota, svim nepcima vidljiva je

Sigurno je do mnogih od vas dopro sljedeći tekst, ali mislim da nije na odmet ponovo se na njega podsjetiti:

Ako si se jutros probudio s više zdravlja nego bolesti, sretniji si nego milijuni ljudi koji neće preživjeti ovaj tjedan.
Ako nikad nisi doživio opasnosti  rata, osamljenost zatvora, tjeskobu mučenja ili oštru bol gladi, onda si u boljim uvjetima od 500 milijuna ljudi.
Ako možeš otići u crkvu bez straha da ćeš biti ponižen, uhićen, mučen ili ubijen, onda si sretniji nego milijarda ljudi u svijetu.
Ako imaš hrane u hladnjaku, odjeću u ormaru, krov nad glavom i mjesto za spavanje, bogatiji si od 75% svjetskog stanovništva.
Ako imaš novaca u banci ili u novčaniku i još poneki novčić u ladici, nalaziš se među 8% najbogatijih ljudi na svijetu.
Ako možeš pročitati ovu poruku, sretniji si nego više od dvije milijarde ljudi na ovom svijetu koji su nepismeni.

Priznajem, tekst je prilično globalizatorski, ali vjerojatno nije tako daleko od istine. U svakom slučaju može pomoći kod molitve za koru kruha (i zdjelu leće), kako bi to rekao veliki Tin. Ipak, kada je o kruhu riječ meni daleko najdojmljivija pjesma o kruhu dio je scenske poeme Svjetlost je Tvoja sjena, Enesa Kiševića:

Kako su lijepi ljudi,
uza svu svoju bijedu,
kako su samo lijepi
dok kruh svagdašnji jedu.

Eno ga jede kralj
i svom ga lomi ludi.
Eno, kruh jede ubojica
i usnama koru mu ljudi.

Eno ga jede ubog,
što kruh mu je sve u jelu,
sa zemlje kruh svoj diže
i prinosi ga čelu.

Vidim, kruh žvače dijete
i iz usta djetetu daje.
Gospode, Tvoja dobrota
svim nepcima vidljiva je.

U svemu što oči vide
tragovi Tvoga su žiga.
Eno, kruh moja Majka
odlaže između knjiga.

Arhiva članaka

Da biste komentirali, prijavite se.