Ljubiti do suza

Kao muškarac ovo osobito pišem muškarcima – dozvolimo biti dirnuti Božjom ljubavlju do suza, da baš do suza koje mogu pokazati i meni i drugima da imam čisto srce koje može do Boga. Tada će moja suza ganuća i zahvale donijeti i svetu radost po kojoj će Božja ljubav još jednom pobijediti svaki očaj i donijeti spas.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: Shutterstock srijeda, 28. svibnja 2014. u 12:55
Preuzeto iz Glasnika srca Isusova

Nedavno sam imao prilike pogledati jedan od poznatijih mjuzikala s obje strane Atlantika čiji bi naslov u slobodnom prijevodu mogao glasiti Sanjar Josip i njegova kićena haljina.  Iako za mjuzikle uglavnom čujemo tek kada se pretvore u uspješne filmove (možda je najbolji primjer za to Moje pjesme moji snovi) glazba iz mnogih uspješnih mjuzikala jednostavno je postala glazbena pozadina mnogih naših radio stranica te osobito filmova.

Josip je glazbeno odličan mjuzikl no, kao i kod njegova mlađeg brata Isusa Krista Superstara, (glazbeni „otac“ im je svjetski poznati A. L. Webber) biblijski predložak tek je polazište, ali sve ostaje prizemno, bez Boga. No trenutak gdje glazbeni Josip gubi čak i duboko ljudsku crtu onoga biblijskog jest trenutak kada se u Egiptu otkriva svojoj braći i ganut plače: „Josip se više nije mogao svladavati pred onima koji su ga okruživali pa povika: 'Neka svi odstupe!' Tako nitko nije ostao s Josipom kad se očitovao svojoj braći. Briznuo je u glasan plač, da su ga i Egipćani mogli čuti.“ (Post 45,1-2) Takvog plača u zabavnom i simpatičnom mjuziklu naravno nema. Trenutak kada oprašta svojoj braći jest trenutak kada priznaje i prepoznaje Božje djelovanje i božju zaštitu čak i onda kada je bio izdan i prodan od svoje vlastite braće, svoje vlastite obitelji.

Muška suza (a biblijski Josip ima sve crte odlučnog i uspješnog muškarca, kasnije i oca) teška je i rijetka, ali otkriva da dotični muškarac ima toplo srce koje osjeća i suosjeća. Naravno u svijetlu Novoga Saveza mi u Josipu iščitavamo mnoge događaje povezane s Isusom – izdan, prodan, onaj koji hrani i spašava novi izabrani narod, Božji govor po snovima ali ovdje ostanimo baš kod plača.
 
Božji smijeh i suze

 
Evanđelja nam nigdje ne otkrivaju je li se Isus smijao ili smiješio. Ipak znamo da se Bog na nebu smije (Ps 2,4) a sam Isus nam poručuje da ćemo se u eshatonu svi smijati (Lk 6,22 - jedino mjesto uopće gdje evanđelisti upotrebljavaju glagol smijati se). S druge strane, u evanđeljima nalazimo dva izravna mjesta koja govore kako Isus plače – nad Jeruzalemom koji će biti uništen (Lk 19,41-44) te za mrtvim prijateljem Lazarom (Iv 11,35). Naravno, u tim Isusovim suzama iščitavamo, štoviše osjećamo našeg sućutnog Boga koji se toliko približio čovjeku da s njime i za njega plače i ulazi u njegovu bol.

U mjesecu smo lipnju – mjesecu posvećenom Svetom Srcu. Jedna od tako duboko ljudskih dokaza da moj Bog ima srca za mene upravo su te Isusove suze. Kao i za biblijskog Josipa tako i za Isus možemo reći da je bio kompletan, čvrst i odlučan muškarac koji, sigurno, nije lako zaplakao. No najvažnija odlika njegova bića, njegovo Srce, duboko se otkriva u trenutku kada ne skriva niti se srami svojih suza za čovjeka.

Sveti Ignacije u Duhovnim vježbama poziva na molitvu za milost suza kako bi smo oprali i Bogu predali svoju grešnu prošlost (on sam od ganuća je često plakao), sv. Franjo plače jer Ljubav nije ljubljena – nisu li nam to dovoljni primjeri da dozvolimo da nas Božja suza iz njegova Srca duboko dirne u naše vlastito? Kao muškarac ovo osobito pišem muškarcima – dozvolimo biti dirnuti Božjom ljubavlju do suza, da baš do suza koje mogu pokazati i meni i drugima da imam čisto srce koje može do Boga. Tada će moja suza ganuća i zahvale donijeti i svetu radost po kojoj će Božja ljubav još jednom pobijediti svaki očaj i donijeti spas.

Arhiva članaka
Da biste komentirali, prijavite se.