Molitvena pitanja

Nedavno sam otkrio tipičan američki online dućan. No ono što se u njemu prodaje drugačije je od uobičajenih stvari koje možete naći na eBay-u ili našem Njuškalu. Trguje se s kršćanskim potrepštinama: knjigama, CD-ima, majicama, kapama… Jedna s otisnutom velikim riječima „push“ (guraj) mi je osobito privukla pažnju. Naime, sitnijim slovima ispisan je tekst kojem bi tako uobičajena i svakodnevna riječ mogla biti kratica: pray until something happens (moli se dok se nešto ne dogodi).
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: Shutterstock srijeda, 30. travnja 2014. u 12:42

Kapu sam odmah kupio, iako me neka američka subraća malo poprijeko gledaju jer sam tako lako podlegao protestantskoj  „propagandi“. Ipak je rado nosim, jer i taj vanjski znak me podsjeća (i nadam se ne samo mene) koliko je molitva važna. Što sam stariji sve više otkrivam da je ona za svakog vjernika zapravo egzistencijalna, biti ili ne biti moje unutrašnje sreće, mira, spokojstva i smisla života. Ali prava molitva podrazumijeva teška pitanja.  

Prava pitanja za dobru molitvu

Prije nekog vremena imao sam prilike čitati svjedočanstva osoba kojima je, često u dramatičnim osobnim i obiteljskim prilikama, molitva po zagovoru sada svetog Ivana Pavla II. davala snagu i bila (često na čudesan način) uslišana. Jedno takvo svjedočanstvo pročitao sam na duhovnoj obnovi za obitelji koju sam nedavno vodio. Radilo se o majci koja je iskreno podijelila svoju životnu priču o vlastitim usponima i padovima koji su doveli do toga da je izgubila svaku vezu sa sinom i putu kako se taj sin ipak pojavio na njihovu kućnom pragu. Moja namjera bila je izazvati reakciju slušateljstva koja nije izostala. Javila se gospođa koju je kćer, kako se ona izrazila, bez riječi napustila i sve njezine molitve pa i one po zagovoru Ivana Pavla II. ostale su neuslišane – nema nikakav kontakt sa svojom kćeri i zbog toga pati. Nije ulazila u detalje kao što je bio slučaj u svjedočenju koje sam spomenuo ali ono što je ostalo neizrečeno a ipak negdje duboko prisutno jest nijemo, podsvjesno pitanje te žene samoj sebi: Jesam li ja bila loša majka? Jesam li ja kriva? Jesam li promašila svoje majčinstvo?

Kako je opasno i zastrašujuće postavljati prava pitanja u duhovnom životu otkrio sam na primjeru jedne časne koja mi se obratila radi duhovnog napretka. Vrlo brzo uvidio sam kako joj je teško sagledati vlastitu sliku o sebi. Nakon nekoliko susreta upitao sam je: ali tko ste vi sestro? Slijedili su uobičajeni, naučeni odgovori: dijete Božje, redovnica… Kada sam joj ponovio pitanje: „Ali tko se vi za sebe?“ uslijedila je šutnja. Nakon toga tek jedan SMS u kojem me ljubazno obavještava da više ne može dolaziti… Sudeći po onom što mi je rekla negdje duboko stajalo je neizgovoreno pitanje: Jesam li ja loša osoba? Jesam li ja loša časna? Hoće li me moje sestre odbaciti?

Od tada do danas i osobno i u razgovoru s drugima nailazim na sličan problem. Suočiti se s teškim pitanjima o sebi samom uvijek izaziva bijeg i paniku (izraženu na različite načine) koju mi pobožno zovemo rastresenost, umor ili nas s druge strane muče napadi agresije, kojekakvih neprimjerenih misli i slično. Ponekad su potrebne godine da bi se došlo do pravih pitanja i naravno godine da bi se na njih odgovorilo.  No prava pitanja, koliko god nam zastrašujuće izgledala, važna su u duhovnom životu i od njih ne treba bježati.

Ovaj mjesec kada, tradicionalno, više zazivamo Mariju za pomoć i zaštitu, dobro je pogledati i tu njezinu, nepoznatu stranu: Marija - žena pitanja. Možda nikada niste zamijetili da Marija ulazi u povijest spasenja upravo onim poznatim pitanjem „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ (Lk 1,34). Iako na ono drugo „Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.“ (Lk 1,48) dobiva odgovor  ipak ostaje u tako ljudskoj nesigurnosti tko je uistinu njezin Sin. Uz ta, zabilježena, možemo samo predmnijevati koliko se pitanja množilo u Marijinom duhu dok je iščekivala Josipovu reakciju, dok su bježali u Egipat dok im se radilo o glavi, kada je čula onako direktne Isusove riječi kao što su “Tko je majka moja, tko li braća moja?” (Mt 12,49) te konačno stojeći na Kalvariji kada čuje ono poznato Isusovo pitanje iza kojeg se krije molitva „Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?“ (Mk 15,34; Ps 22,1)

Postoje trenuci u životu kada treba dotaći dno svoje duše koje sa zebnjom postavlja pitanja poput ovog Isusovog i često će tek tada (ne nužno i toga trena) doći do onog „klika“ između mene i Oca nebeskog koje će poput navedenog psalma moći završiti riječima: „A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. "Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo." (Ps 22,23-25)

Preuzeto iz Glasnika srca Isusova

Arhiva članaka
 

Da biste komentirali, prijavite se.