Sa svecima na zadnjim postajama Isusova križnog puta

U užurbanosti svoga života, dok tako često sami sebi i drugima ponavljamo: „Nemam vremena“ i ne slutimo da nas tako brzo bolest, starost, umor ili nemoć mogu dovesti u istu situaciju.
Autor: p. Antun Volenik, SJ nedjelja, 26. veljače 2012. u 00:00

Preuzeto iz Glasnika Srca Isusova i Marijina

Evanđelist Matej zapisa: I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: „Ovo je Isus, Kralj židovski“. Tada razapeše s njime i dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. (Mt 27,37)

Ovako razapet ne možeš više ništa učiniti. U užurbanosti svoga života, dok tako često sami sebi i drugima ponavljamo: „Nemam vremena“ i ne slutimo da nas tako brzo bolest, starost, umor ili nemoć mogu dovesti u istu situaciju. Mi tada najčešće mislimo sami na sebe, saželjevamo se ili se tužimo i nemoćno bunimo. No ti Gospodine upravo u tim trenucima svjedočiš kako je velika Božja ljubav i milosrđe. Okrenut prema razbojniku (lopovu, silovatelju, možda političkom ubojici) imaš za njega smilovanja. Nad veličinom ljudske bijede, tuposti i grubosti i mi često prolazimo tvrda zatvorena srca pravdajući se – što mi maleni i nepoznati možemo učiniti. Uz ovu postaju hodimo s Majkom Terezom koja nije čekala da netko drugi počne činiti dobro. Krenula je sama boreći se protiv vlastitih tmina i sumnji kako svjedoči i njezina pjesma:

Čovjek je nerazuman, nelogičan, sebičan.
Nije važno, voli ga!
Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima.
Nije važno, čini dobro!
Ako ostvaruješ svoje ciljeve, naići ćeš na lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.
Nije važno, ostvaruj svoje ciljeve!
Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno.
Nije važno, čini dobro!
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
Nije važno, budi iskren i pošten!
Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti.
Nije važno, stvaraj!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.
Nije važno, pomaži im!
Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima.
Nije važno, daj najbolje od sebe! 


Tvoja smrt na križu tako je ljudska, nama bliska a opet tako Božanska, drugačija. Apostol Ivan nam svjedoči: Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo reče: "Žedan sam.“ A ondje je stala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: „Dovršeno je!“ I prignuvši glavu predade duh. (Iv 19,28-30) Ovom dvanaestom postajom vraćamo se na onu prvu – svi smo mi osuđenici na smrt. Gospodine, gledajući te kako za nas ulaziš i u ponor smrti koji plaši svakoga od nas zahvaljujemo ti što kao krštenici, tvoja braća i sestre možemo reći: svi smo mi BILI osuđenici na smrt. Sav tvoj križni put na kojem smo te do sada pratili htio nam je pokazati koliko si jedan od nas. Od ove postaje na dalje naša uskrsna vjera nam daje nadu iznad svake ljudske nade – ti Živi želiš nas oživjeti već sada i u vječnosti. Tvoj Duh predan s križa sada oživljuje nas koji još koračamo svojim križnim putem, oživljuje nas kao pojedince i kao Crkvu. Zato neka nam je na ovoj postaji pratilac sv. Franjo koji zahvaljuje i za sestricu smrt koja ga vodi u život:

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života;
blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.


I dalje smo uz križ: A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: „Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj“. A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu. (Mt 27,54-55)
U bazilici svetoga groba u Jeruzalemu postoji mjesto pod imenom Tri Marije. Poseban je pogled s toga mjesta prema oltaru Kalvarije. U duhu gledamo kako s križa skidaju tvoje tijelo. Križ ostaje prazan. Već kao mali vjerujem da smo naučili što jednom riječju simbolizira križ s tvojim tijelom a što onaj bez njega. Prvi nas podsjeća na tvoju patnju, drugi na Uskrsnuće, pobjedu. Zagledani u križ, simbol tvoje ljubavi i uskrsnuća zahvaljujemo ti na tvom zadnjem daru s križa. Sveti Ivan svjedoči: „Kad dođoše do Isus i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego  mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda“ (Iv 19,33-34) Tvoja krv što čisti nas, simbol je euharistije, te tvoje neprestane žrtve i dara za nas. Neka nas na ovoj postaji prati sv. Toma Akvinski koji pjeva:

Usta moja, uzdižite
k preslavnome Tijelu glas
i Krv dragu proslavite,
što je proli za sve nas.
Čedo majke plemenite,
Ljudskog roda Kralj i Spas.
Dan je svima smrtnicima,
Djeva nam ga porodi,
I On prođe sijuć tlima
Zrnje riječi Božijih.
A na kraju vjernicima,
Divan spomen ostavi


Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i poliži u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja veliki kamen na grobna vrata i otiđe. (Mt 27,59-60)

Gospodine na tvom križnom putu i uz tvoj grob ostaju samo najvjerniji: Marija, Ivan, Šimun, Nikodem, Marija Magdalena i druge žene. Iskazali su ti ljubav, bili su ti blizu. Kako Bog ljubi učiš nas od svoga začeća i rođenja jer ti si najveći dokaz da nas Bog ljubi, da daje ono što najviše ljubi – svoga Sina za nas. Duhovne vježbe sv Ignacija koji neka nam bude suputnik na ovoj postaji, završavaju upravo razmatranjem kako da postignemo ljubav. Tvoju ljubav Gospodine koja pobjeđuje strah, napast, grijeh i smrt. Odgovor već i sami znamo – tako da ti sve predamo i sebe predamo u zagrljaj tvojih raširenih ruku na križu.

Uzmi, Gospodine, i primi
svu moju slobodu, moju pamet,
moj razum i svu moju volju,
sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam;
sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost,
i to mi je dosta.


Arhiva članaka

Da biste komentirali, prijavite se.