Teologija božićne orehnjače

Božja prisutnost u ovome svijetu čvrsta je poput stabla koji kao da želi spojiti zemlju i nebo. Stabla koji nas želi zaštiti i nahraniti besplatno, koje tek čeka da ga pohodimo i nađemo plodove u pravo vrijeme.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: www.gospodarski.hr ponedjeljak, 23. prosinca 2013. u 18:26

Preuzeto iz Glasnika srca Isusova

Znate li kako izgleda drvo oraha? Možete ga izdaleka prepoznati po specifičnim ovalnim listovima. Orah je dugovječno drvo, koje na dobroj zemlji izraste u moćno stablo široke krošnje i ne traži nikakvu brigu, nikakvo obrezivanje, gnojenje ili zaštitu. Ljeti daje raskošnu hladovinu i čovjek se osjeća nekako zaštićeno pod njegovom krošnjom a u jesen treba samo malo zaviriti ispod opalog lišća i potražiti okrugle, smeđe plodove. Božja prisutnost u ovome svijetu čvrsta je poput stabla koji kao da želi spojiti zemlju i nebo. Stabla koji nas želi zaštiti i nahraniti besplatno, koje tek čeka da ga pohodimo i nađemo plodove u pravo vrijeme.

Jeste li ikada čistili orahe za (božićne) kolače? One prave, genetski nemodificirane orahe za koje su vam potrebni omanji čekić i mali oštri nožić ukoliko želite izvaditi sav plod iz njegove čvrste košuljice. Kao i svaki plod koji smo ubrali ili otvorili svojom rukom okus mu je drugačiji, puniji, finiji. Nije li ljudsko srce često obraslo čvrstom košuljicom sebičnosti, oholosti ponekad agresije ili depresije? No u dubini svako srce nosi svoj skriveni plod i ponekad su potrebni i udarci i dubljenje koje nas u prvi tren zaboli, koje ne razumijemo da bi se taj plod oslobodio.

Kraljevstvo nebesko - kvasac i brašno

Sjećate li se tri Isusove prispodobe o kraljevstvu nebeskom u Matejevu evanđelju? Prva je najduža i govori o kukolju u žitu, zatim nešto kraća o malom gorušičinu zrnu koje uzraste u stablo, a treće ima tek jednu rečenicu: „I drugu im kaza prispodobu: 'Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.'" (Mt 13,33) Naravno, ukoliko nikada niste pripremali kolače od dizana tijesta nemate pojma na što se odnosi ova Isusova prispodoba. Zanimljivo apostolima (i ženama koje su ih pratile i posluživale) očito je bila prilično jasna jer kasnije tražili da im objasni samo onu prvu o kukolju u žitu. Također je zanimljivo da Isus poznaje recept – radi se baš o tri mjere brašna jer za svaki recept nije svejedno je li to 10 grama ili pola kile. Ovaj recept očito se odnosi na tzv. svježi kvasac (poznat i kao germa), no za našu božićnu orehnjaču bit će dobar i onaj moderni, suhi pa možemo preskočiti prvo od starinska tri koraka dizanja tijesta. Bjelina brašna, onog finog, glatkog priziva zaziv Očenaša – kruh naš svagdanji daj nam danas. No ta bjelina brzo prelazi u žutu koju joj daju umiješani žumanjci i ta topla žućkasta boja daje toplinu onog ljetnog sunca koje se pretočilo u ista takva žućkasta polja pšenice od koje smo dobili ovo brašno koja sada mijesimo, osjećamo pod prstima. Sve će to pojačati naribana limunova korica koji nam donosi uspomene juga. Ne zaboravite sol i šećer, maslac i mlijeko, vrhnje i med (ide u nadjev). Prepoznajete li ovdje dijelove adventskih čitanja iz sedmog poglavlja proroka Izaije: Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel! Vrhnjem i medom on će se hraniti dok ne nauči odbacivat' zlo i birati dobro. U dan onaj svatko će hraniti po kravu i dvije ovce i od obilja mlijeka koje će mu dati hranit će se vrhnjem; vrhnjem i medom hranit će se koji god u zemlji preostanu. (Iz 7,14-15; 21-22). Adventsko čekanje pretače se i u pripremanje božićne orehnjače. Kada ste umijesili tijesto (a i to traje) potrebno je barem sat vremena čekanja dok se tijesto ne digne. Naravno svi pomislimo kako za to vrijeme možemo „ispeći“ desetke industrijskih duboko smrznutih kolača ali što ćete kad u njima nema teologije, nema duše i u biti, nema slasti. Vrijeme čekanja koristimo zato da bismo pripremili nadjev od onog oraha s početka priče koga smo čak i sami mljeli te ga spajamo s grožđicama punim onog jesenskog sunca koje su upijale dok su bile na lozi a umjesto uvriježenog ruma za ovaj božićni kolač upotrijebit ćemo naš prošek. Zagrijat ćemo i našu pećnicu (da ne pretjerujemo može i ona obična – na struju) no važan je pleh (protvan, tepsija). Kako god da ga zvali dobro je da je onako stariji, malo okrhnut – pomalo kao naš vlastiti život. Može i onaj crveni s bijelim točkama (divno je kad je malo začađen) ali svakako dobro nauljen. Nakon što smo tijesto razvaljali, nadjev rasporedili i spretno i sretno „zavaljali“ našu orehnjaču položivši je u pleh slijedi novo čekanje, novo dizanje i širenje. Konačno slijedi i pečenje, nova muka (smijemo li to nazvati čišćenje?) sastojaka naše orehnjače koja konačno postaje jedno – skroman ali tako naš (i tradicionalno i stvarno) kolač u božićne dane. Ukoliko ste se nakon čitanja ovog teksta odlučili i sami je spremiti evo recepta – vi manje iskusni ipak pitajte za savjet mamu ili baku (eventualno ovako kulinarski raspoložena svećenika ili bar časnu ako ih imate u blizini).

Za tijesto: 500 g pšeničnog glatkog brašna, malo soli,  3 žumanjca, 180-200 ml mlijeka, 30 g šećera, 50 g maslaca, limunova korica od 2 limuna, 1 velika žlica vrhnja i 1 velika žlica prošeka

Za nadjev: 500 b oraha, 200 ml mlijeka, 150 g šećera, 100 g grožđica, 1 velika žlica prošeka, cimet, 2 velike žlice meda

Naravno, za ovaj recept treba vam i Biblija, adventske i božićne pjesme na radiju ili Youtubeu i mir kada vam pokipi mlijeko a tijesto se nejednako diže ili peče – bit će bolje drugi puta!

PS.
Lakše i brže ali vjerujte s jednako slatkim ukusom ići će i s božićnim fritulama ali budući da sam već probio svoje dvije stranice Glasnika o njima - sljedećeg Božića. 

Arhiva članaka

Da biste komentirali, prijavite se.