Anto Gavrić

Anto Gavrić - svećenik, dominikanac, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, doktor znanosti, filozof, profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, promicatelj kauze za proglašenje svetim bl. Augustina Kažotića
Autor: Tanja Baran utorak, 01. studenog 2011. u 00:00
GAVRIĆ, Anto, svećenik, dominikanac, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, doktor znanosti, filozof, profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, promicatelj kauze za proglašenje svetim bl. Augustina Kažotića (Gornja Vrućica, Teslić, BiH, 21. 1. 1968.)

Odrastanje.
Iako je rođen na blagdan sv. Antuna Pustinjaka 17. siječnja, u službenim dokumentima stoji da je rođen 21. siječnja 1968. Roditelji su mu Ilija i Jela, djevojački Gavrić. Vjenčani su u župi Rođenja BDM u Bežlji, a živjeli su u Gornjoj Vrućici. U rodnoj je župi Anto kršten, pričešćen i krizman. Osim njega roditelji Gavrić dobili su još trojicu sinova: Ivana, Josipa i Zorana. Djecu su odgajali vjernički, uz redovitu obiteljsku molitvu, redovite odlaske na misu i vjeronauk. Ilija je odlazio na posao u Ploče, a Jela se brinula o domaćinstvu i odgajala je djecu. Tako je bilo do 1992., kada su Gornju Vrućicu i Komušinu okupirale srpske snage. Obitelj Gavrić tada je izbjegla u Hrvatsku, u Brckovljane pokraj Dugoga Sela. Poslije se obitelj preselila u Zagreb. Ilija je umro 1998. u Zagrebu, a Jela danas živi s najmlađim sinom Zoranom u zagrebačkom Vukomercu. Uz razdoblje djetinjstva i mladosti Antu vežu lijepa sjećanja uz obitelj, rodbinu, prijatelje, školu, župu, igru, poslije uz sjemenište, odgojitelje i profesore. Nakon osnovne škole koju je završio u rodnome mjestu, želio je poći u vojnu školu pa na vojnu akademiju, ali je zakasnio na upis. U to su vrijeme dominikanci u njegovoj rodnoj župi držali pučke misije. Bio je to Antin prvi susret s „bijelim fratrima” koji mu je preokrenuo snove i planove. Na poziv pokojnog o. Hinka Kraljevića otišao je k dominikanacima s kojima je trajno ostao.

Obrazovanje, redovništvo, svećeništvo. Redovnički put započeo je upisom Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu. Dominikanski kandidati tada su živjeli u sjemeništu na zagrebačkoj Šalati. Iz toga mu je razdoblja u posebno lijepom sjećanju ostao prof. Grgo Pejnović. Maturirao je 1987. Te iste godine maturirao je i u gimnaziji zagrebačkog Obrazovnog centra za jezike u Križanićevoj ulici. Vojsku je služio u Mostaru i Sarajevu. Tamo se obrazovao za vatrogasca. Nakon godine novicijata u samostanu sv. Dominika u Dubrovniku, 1989. je položio prve zavjete. Te iste godine upisao je studij na današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Studij je od 1993. godine nastavio u inozemstvu. Na Sveučilištu u Fribourgu u Švicarskoj 1995. je magistrirao s temom iz srednjovjekovne filozofije „Pet puteva: usporedba između Tome Akvinskoga i Alberta Velikog“. Doživotne zavjete položio je u Zagrebu 1994., a za svećenika ga je u zagrebačkoj katedrali 1995. zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić. Zbog ratnih okolnosti mladu misu nije mogao slaviti u rodnome mjestu u Bosni pa je misu slavio u župi sv. Brcka u Brckovljanima gdje su mu roditelji tada bili u izbjeglištvu. Na Sveučilištu u Fribourgu 2003. je obranio doktorsku disertaciju iz srednjovjekovne filozofije: „Metafizika u školi Tome Akvinskoga. Traktat 'De modis rerum' Remigija Firentinskog“. Uz poticaje profesora Tome Vereša i Švicarca Ruedija Imbacha, njegov je znanstveno-istraživački rad usmjeren na proučavanje misli Tome Akvinskog. Tijekom pripremanja doktorata radio je kao asistent, viši asistent te predavač na Sveučilištu u Fribourgu. Osim toga, rado je pomagao hrvatskim misionarima u hrvatskim katoličkim misijama u Švicarskoj. Pri kraju pisanja disertacije subraća švicarske dominikanske provincije izabrala su ga za priora samostana sv. Hijacinta u Fribourgu, u kojem je proveo sve svoje švicarske godine. Za provincijala Hrvatske dominikanske provincije izabran je u lipnju 2008. godine. Tada je bio u drugom mandatu službe priora fribourškoga samostana.
Uz to što je bio profesor na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Fribourgu, od 2000. godine bio je gost predavač na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. U Fribourgu je predavao posebnu moralnu teologiju, kreposti i socijalni nauk Crkve, a u Zagrebu uvod u filozofiju Tome Akvinskog. Nakon povratka u Zagreb postao je redoviti predavač antičke i srednjovjekovne filozofije na isusovačkom Filozofskom fakultetu. U zvanju je docenta. Na hrvatskom jeziku objavio je knjige: „Ljubav prema Istini“ (Zbornik u čast Tome Vereša, Zagreb, 2000.); „Toma Akvinski: Izabrano djelo“, drugo znatno prošireno, dotjerano izdanje (Zagreb, 2005.), a na francuskom: „Metafizika u školi Tome Akvinskog“ (2006.), „Teolog u dijalogu u društvu“ (2006.) i „Država i zajedničko dobro“ (Zbornik radova interdisciplinarnog kolokvija, 2008). Uz znanstvene studije i članke na hrvatskom, objavio je i nekoliko studija i članaka na francuskom, engleskom, talijanskom i njemačkom. Urednik je biblioteke „Izazovi“ Nakladnog zavoda „Globus“ iz Zagreba. Sudjelovao je na više domaćih i međunarodnih kolokvija, simpozija i kongresa. Član je više uredništva  domaćih časopisa te član nekoliko domaćih i stranih stručnih udruga. Suradnik je u pripremi bibliografskoga prikaza i recenzije studija i djela o sv. Tomi Akvinskom, tomizmu i tomističkom učenju. Prevodi s latinskog, francuskog i engleskog jezika.
Uz primarni studij teologije i filozofije, u Fribourgu je upisao i pohađao predavanja iz novinarstva. Od studentskih dana surađuje u „Glasu Koncila“, a novinarski staž odrađivao je u hrvatskoj redakciji WDR-a u Kölnu. Za taj je radio izvješćivao s pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj. Surađivao je i u drugim medijima. Član je Hrvatskoga društva katoličkih novinara.
Kao provincijal sudjelovao je u službenom pokretanju procesa kanonizacije bl. Augustina Kažotića. Puno radi na promicanju te kauze, a pod zagovor bl. Augustinu stavio je svoje provincijalsko služenje.

Osobno. U slobodno vrijeme druži se s prijateljima i poznanicima, bavi se sportom, najčešće igra nogomet, član je Hrvatske svećeničke nogometne reprezentacije. Zaigra i košarku i odbojku. Ide u šetnju, čita, posjećuje izložbe, sluša rock glazbu, bavi se filatelijom i numizmatikom, uređuje internetske stranice o sv. Tomi Akvinskom na hrvatskom i francuskom jeziku.