Daniela Sisgoreo-Morsan

Daniela Sisgoreo-Morsan - kantautorica popularne duhovne glazbe
Autor: Tanja Baran nedjelja, 20. svibnja 2012. u 00:00
SISGOREO MORSAN, Daniela, kantautorica popularne duhovne glazbe (Zagreb, 21. kolovoza 1954.)

Odrastanje. Živjela je  u Križevcima do 1980., a otada neprekidno živi u Zagrebu. Majka joj je Vlasta Krpan, djevojački Miletić, a otac Igor Sisgoreo. Majka je pravnica, a otac arhitekt.
Roditelji su joj se vjenčali 1954. i razveli 1960. godine. Oboje su u drugim brakovima iz kojih Daniela ima polusesestre i polubraću. Polusestre po mami su Nina i Ivana, a po tati polusestra je Ana, a polubraća Antun i Igor. Majka joj danas živi u Križevcima, a otac u Splitu.
Osnovnu školu završila je u Križevcima. Završila je i križevačku Osnovnu glazbenu školu Alberta Štrige, svirala je klavir i gitaru. Također je pohađala baletnu školu koja je bila organizirana u sklopu Narodnog sveučilišta, djelovala je i u dramskoj skupini. Od 4. razreda osnovne škole bavila se atletikom, skokom u vis i pjevala u zboru HPD-a „Kalnik“. Maturirala je u križevačkoj gimnaziji 1973. godine.

Iz vjerskoga života. Njena je obitelj s majčine i očeve strane bila rimokatolička. Kao mala djevojčica redovito je išla na vjeronauk i misu u križevačku župnu crkvu sv. Ane. Prvi joj je župnik i vjeroučitelj bio križevački župnik na glasu svetosti Stjepan Kranjčić. U župnoj je crkvi primila prvu pričest, a od devete se godine, pod pritiskom bliže okoline, malo pomalo udaljila iz župe i Crkve.

Obrazovanje. Godine 1973. upisala je Arhitektonski fakultet u Zagrebu. Diplomirala je 1979. s temom interpolacije zgrade na zagrebačkoj Opatovini u salona namještaja i dizajna. Ovlaštena je arhitektica.

Posao. Od 1980. do 2000. radila je u Arhitektonskom birou Željezare Sisak. Radila je više projekata za industrijsku građevinu vezano uz čeličnu konstrukciju, zatim na prostornim rešetkastim konstrukcijama sustava Mero. Od 2000. godine zaposlena je u ABP d.o.o. Nova Gradiška u Novoj Gradiški. Bavi se projektiranjem obiteljskih kuća, društvenih zgrada, a 2001. sa suprugom arhitektom Borisom Morsanom počela je raditi na projektu crkve i župnoga dvora Kraljice sv. Krunice  u Novoj Gradiški. Godine 2007. započela je izgradnja te crkve. Iako objekt nije sasvim dovršen, već neko vrijeme služi kao bogoslužni prostor.

Obitelj. Udala se 1980. godina za Borisa Morsana, rođenoga 1943. u Karlovcu, diplomiranog inženjera arhitekture, profesora na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu. Suprug je u ranijem civilnom braku dobio dvije kćeri, Janu i Ivančicu. Jana je poginula 1995. godine u prometnoj nesreći. Ivančica je diplomirana inženjerka arhitekture, kao i njezina pokojna majka Neda Morsan.
Daniela i Boris nemaju djece, ali su 2002. primili Dalibora Karlovića, rođenog 1980. u Čapljini, u BiH. Njemu je 1993. u Konjicu u ratnim sukobima poginuo otac. Ostao je s majkom i dvije sestre. Morsani su Dalibora odgojili kao sina, a njegova je obitelj nova obitelj Morsanovih. Dalibor se oženio Antonijom Valenčić s kojom ima dvoje djece Martu i Filipa.

Laički angažman u Crkvi. Iako su Daniela i suprug Boris bili kršteni i oboje su bili primili sakrament pričesti, najprije nisu živjeli kao katolički vjernici. Desetak su godina prakticirali tehnike transcendentalne meditacije. U jesen 1991., za vrijeme Domovinskoga rata, Boris je otišao na bojište i uz sve tadašnje okolnosti Daniela je doživjela snažno obraćenje i mističan susret s duhovnom stvarnošću koje prije nije bila svjesna. Na misama na koje je počela odlaziti, osjetila je snagu Božje riječi koja je bila jača od ičega što je doživjela prije u njezinim duhovnim traganjima. Počeo je njen „veliki povratak“ u Crkvu iz koje je otišla s 9 godina. Uz nju se s vremenom obratio i njen suprug. Godine 1992. oboje su primili sakrament potvrde, a poslije i sakrament braka. Oboje su postali članovi Franjevačkoga  svjetovnog reda.
Kako je otprije znala svirati gitaru, Daniela je godinu dana poslije obraćenja započela moliti za bolesne četvrtkom poslijepodne u crkvi sv. Franje na zagrebačkom Kaptolu. To je i danas crkva u koju Daniela redovito ide. Počela je svrati i pjevati duhovne šansone koje je pronašla u pjesmarici. Tada nije ni slutila da će taj njen angažman potrajati 20 godina. U Došašću 1993. napisala je tri pjesme - tekst i glazbu. Mislila je da je to slučajno i privremeno, ali to traje i danas. Dosad je napisala oko 500 svojih pjesama. Snimila je dva autorska nosača zvuka „Da te samo dotaknem“ i „Hvala ti, Isuse“. Redovito svira na molitvi poklonstva pred Presvetim Oltarskim Sakramentom četvrtkom i petkom u crkvi sv. Franje, često gostuje i u drugim hrvatskim sredinama te surađuje s mnogim svećenicima. Više je puta gostovala u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj, Švicarskoj, gostovala je u Bosni i Hercegovini. Nastupala je na festivalima popularne duhovne glazbe, susretima mladih te u mnogim medijima. S duhovnim sinom Daliborom godine 2005. u Busovači kraj Viteza u BiH održala je humanitarni koncert za jednu jako bolesnu djevojčicu. Više je puta nastupala u Križevcima u sklopu Godine dr. Stjepana Kranjčića, njenog prvog vjeroučitelja kojem je posvetila pjesmu „Iz tvog oka gledao me Bog“. Redovito sudjeluje u izvedbi Svjetskoga molitvenog dana. Članica je Kršćanskoga mirovnog kruga.

Osobno. Oduvijek voli puno čitati, uglavnom duhovnu i mističnu literaturu, preferira religijske, filozofske i psihološke teme, teme vezane uz arhitekturu, umjetnost, arheološka otkrića, genetiku, ekologiju i očuvanju prirode, ekologiju duha i slično.
Sve svoje planove i zamisli predaje Bogu i njegovom vodstvu, s nadom da će uvijek prepoznati njegove poticaje za njen život i za sve one koji su joj dani.