Ivan Miklenić

Ivan Miklenić - glavni urednik „Glasa Koncila“ i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog
Autor: Tanja Baran utorak, 20. ožujka 2012. u 00:00

MIKLENIĆ, Ivan, glavni urednik „Glasa Koncila“ i kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog (Trnovec Desinićki, 29. 11. 1954.)

Odrastanje. Rođen je u župi i općini Desinić u Krapinsko-zagorskoj županiji, od roditelja Ede i Ane r. Preglej kao najmlađi od trojice sinova, od kojih su Milan i Božo, kao i otac, pokojni. Roditelji su mu bili domoroci. Otac, sin radnika na privremenom radu u inozemstvu i kasnije poljoprivrednika, radio je u Poljoprivrednoj zadruzi, a majka, nakon radničkoga staža u djevojaštvu, bila je domaćica i radila je na poljoprivredi. Djetinjstvo je proveo u rodnome kraju i polazio Osnovnu školu Đure Prejca u Desiniću (1961. - 1969.). Kao učenik koji je pročitao najviše knjiga iz školske knjižnice dva je puta bio nagrađivan.

Iz vjerskoga života.
U obitelji Miklenić njegovano je vjersko ozračje, zajednička molitva i redovit sakramentalni život. Poseban pečat njegovu djetinjstvu dao je župnik, kasnije prvi varaždinski biskup Marko Culej, koji ga je pratio od ministrantskih dana, od prve pričesti do mlade mise 1980. godine.

Obrazovanje i svećeništvo. U klasičnoj gimnaziji i sjemenišnoj isusovačkoj formaciji na Šalati u Zagrebu (1969.-1973.) uređivao je s Tomom Vukšićem, sada vojnim ordinarijem u BiH, generacijski učenički list „Pokušaji", koji je izišao u 11 brojeva. Kao kandidat Zagrebačke nadbiskupije u listopadu 1973. ušao je u Nadbiskupsko bogoslovsko sjemenište u Zagrebu i uz ostalo bio je aktivan u misijskoj grupi. Od rujna 1974. do studenoga 1975. bio je na odsluženju vojnoga roka u Bjelovaru. Studirao je i diplomirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1973.-1980.) te je s Ivanom Kantocijem, sada pastoralnim djelatnikom u Nizozemskoj, uređivao časopis studenata teologije „Spectrum" i interno satiričko povremeno glasilo "Spectrumov bilten" te je bio supokretač "Spectrumove izdavačke djelatnosti" i "Spectrumove tribine". Osobiti pečat duhovnom i vjerskom sazrijevanju dao mu je fra Bonaventura Duda, a teološkoj izobrazbi poseban pečat dao mu je Aldo Starić. Godinu dana pohađao je specijalistički postdiplomski studij na Katehetskom institutu KBF-a u Zagrebu, te je u dva navrata bio na tečaju njemačkoga jezika na Goethe institutu u Njemačkoj.
Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1980. godine u zagrebačkoj katedrali po rukama tada nadbiskupa Franje Kuharića. Nakon ređenja zaposlio se u "Glasu Koncila" i pastoralno pomagao u župi sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci gdje je tri godine bio podstanar u obitelji Biffel. Od svibnja 1983. do kraja 1984. bio je u službi župnoga vikara u župi sv. Ivana Krstitelja u zagrebačkoj Novoj Vesi, uz stalni radni odnos u „Glasu Koncila.“ Od 1985. do 2000. uz novinarsku službu ponovno je pastoralno pomagao u župi sv. Josipa na Trešnjevci. Od 31. ožujka 2000. kanonik je Prvostolnoga kaptola zagrebačkog pa je pastoralnu službu nastavio u zagrebačkoj katedrali. Od 2002. obavlja i službu arhiđakona u Zagorskom arhiđakonatu Zagrebačke nadbiskupije i delegat je za dijeljenje sakramenta potvrde. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 8. ožujka 2010. monsinjorom. U više saziva vijećnik je Prezbiterskoga vijeća Zagrebačke nadbiskupije. Pri HBK u više saziva član je Komisije „Iustitia et pax“ te Odbora za sredstva društvenoga priopćivanja, član je Upravnog odbora Hrvatskoga katoličkog radija, predstavnik Zagrebačke nadbiskupije u Upravnom vijeću Centra HBK za promicanje socijalnog nauka Crkve, itd.

Posao. Prvi tekst u „Glasu Koncila“ objavio je 1977. godine. Od 1979. novinar je, a od rujna 1980. i zaposlenik „Glasa Koncila.“ Od 1985. bio je zamjenik glavnog urednika, od 1990. do 1997. vršitelj dužnosti glavnoga urednika, a od 1997. glavni je urednik „Glasa Koncila“. Autor je brojnih izvještaja, reportaža, intervjua, formativnih, polemičkih i drugih članaka u „Glasu Koncila.“ Autor je oko 400 odgovora u rubrici „Naši razgovori“ te više od 600 komentara. Radove je objavio i u više domaćih i inozemnih crkvenih časopisa (npr. „Catholica" iz Pariza). Više znanstvenih i stručnih radova objavio je u različitim zbornicima, a objavio je i više predgovora i pogovora u knjigama drugih autora.
Bio je sudionik znanstvenih simpozija o kardinalu Franji Šeperu i o zločinima komunizma u organizaciji Matice hrvatske te sudjelovao kao predavač na više međunarodnih medijskih susreta. Nastupio je na više  kolokvija, tribina, stručnih skupova, okruglih stolova, medijskih tečajeva i slično.
Uredio je više knjiga i zbornika. Objavio je brošuru "Koncil je nezaobilazan" (1996.), knjige: "Vjera, objava i čovjek" (1999.) i "Isus za čovjeka" (2000.), te brošuru „Križni put sa sv. Markom Križevčaninom" (2010).

Osobno. Slobodne trenutke provodi u čitanju knjiga i raznolike literature.