Petar-Krešimir Hodžić

Petar-Krešimir Hodžić - voditelj Ureda za život i obitelj Hrvatske biskupske konferencije, liječnik, angažirani vjernik laik
Autor: Tanja Baran ponedjeljak, 10. rujna 2012. u 00:00

HODŽIĆ, Petar-Krešimir, voditelj Ureda za život i obitelj Hrvatske biskupske konferencije, liječnik, angažirani vjernik laik (Trogir, 3. 7. 1974.)

Odrastanje. Njegovi roditelji Milan Hodžić i Vera Hodžić, rođena Biondić, vjenčali su se 1972. u Suhopolju. Prvu godinu Petrova života proživjeli su u Zagrebu, a zatim su se odselili u Kaštel Stari gdje mu otac živi i danas, dok mu je majka preminula 2009. godine. Osim Petra-Krešimira roditelji Hodžić dobili su i sina Mislava, svećenika, koji je trenutačno djeluje u nuncijaturi Svete Stolice u Paragvaju.

Djetinjstvo je Petar-Krešimir proveo u Kaštelima, u kući u kojoj su osim njega, brata i roditelja, živjeli i očevi roditelji, a često je navraćala i bliska rodbina. Majka Vesna zbog nepodobnosti nije radila do Petrove osme godine, što je s jedne strane stvaralo financijske poteškoće, ali je djeci omogućilo brojne dobrobiti majčine blizine. Otac se zaposlio u Pomorskom meteorološkom centru u Splitu u kojem radi i danas.

Iz vjerskoga života. Zajednički su kao obitelj odlazili na mise, u obitelji se redovito molilo, a svećenici su bili česti i dragi gosti u kući Hodžićevih, što je bilo važno za obiteljski vjernički rast.

Obrazovanje. Prva tri razreda pohađao je u današnjoj Osnovnoj školi „Bijaći“ u Kaštel Novom, a od 4. do 8. razreda u novoizgrađenoj školi koja se danas zove „Filip Lukas“. Osnovnoškolsko obrazovanje završio je 1989., nakon čega je upisao Matematičko-informatički obrazovni centar (MIOC) u Splitu. Od izvanškolskih aktivnosti u vrijeme osnovne i srednje škole posebno je aktivno svirao trubu u amaterskom puhačkom orkestru, pjevao je u crkvenom zboru i zboru „Bijaćka vila“ te u klapi „Mastrinka“ pa je njegovo djetinjstvo u Kaštelima bilo prožeto glazbom. Uz to, jedno je vrijeme trenirao košarku, a ljetni su mu mjeseci bili rezervirani za nezaobilazni 'picigin'. U dragom su mu sjećanju i posjeti majčinim roditeljima u mjesto Pepelana blizu Virovitice u kojem su provodili dio ljetnih praznika.

Maturirao je s odličnim uspjehom 1993. te položio prijemne ispite na Medicinskom i Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. Odlučio se za studij medicine na kojem je diplomirao 2001. godine. Dolaskom u Zagreb život mu se jako promijenio, ali su mu neke stvari poput glazbe ostale konstanta. Brzo je propjevao u akademskom zboru „Palma“, a nastavio je i s rekreativnim igranjem košarke, na što se kasnije nadovezalo veslanje.

Potaknut tadašnjom studentskom situacijom postao je studentski aktivist pa je 1996. izabran za prvog predsjednika Studentskog zbora Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Obnašao je i odgovorne dužnosti unutar udruge CroMSIC, članice Međunarodne federacije udruženja studenata medicine (IFMSA), a 1998. osmislio je i bio koordinator prvog službenog hrvatskog projekta „Utjecaj studija na zdravlje studenata“ u toj međunarodnoj organizaciji. Zatim je 1999. zajedno sa svojom sadašnjom suprugom, osmislio i započeo drugi IFMSA međunarodni projekt „Blagotvorni utjecaj glazbe u prenatalnoj i perinatalnoj medicini“ koji je uvelike usmjerio njegov život. Zajedno su pokrenuli i projekt masaže djece u Dječjem domu u Nazorovoj ulici koji im je otvorio oči za potrebe djece u institucionalnim uvjetima.

Još tijekom studija medicine privuklo ga je novo interdisciplinarno područje prenatalne i perinatalne edukacije, psihologije i zdravlja, za što u to vrijeme nije bilo specijalizacije niti doktorskih studija, pa je znanja i iskustva stjecao na raznim edukacijama, kongresima i konferencijama diljem svijeta. Sa suprugom je jedini iz Hrvatske u SAD-u završio edukaciju o primjeni glazbe prije i poslije rođenja, a završili su i edukaciju za trenere instruktora masaže dojenčadi (CIMI®L) čime se već godinama bave. Petar-Krešimir je završio i kolegij „Vjera, duhovnost i zdravlje“ u SAD-u, kojeg je vodio dr. Harold Koenig sa Sveučilišta Duke, jedan od vodećih stručnjaka u tome području.

Posao. Spomenuti projekt o blagotvornoj glazbi i želja da se posveti preventivnom i edukativnom radu sa supružnicima, trudnim parovima, rodiljama i malom djecom, odnosno obiteljima u generativnom razdoblju, zahvatima Providnosti, doveo ga je do Ureda HBK za obitelj. U tom Uredu, koji od siječnja 2012., godine nosi naziv Ured HBK za život i obitelj, djeluje od siječnja 2004., danas je u statusu voditelja ureda. Kako bi mu rad bio što kvalitetniji, pohađao je edukacije iz bioetike i prirodnog planiranja obitelji, a sa suprugom je nakon trogodišnje edukacije u srpnju 2008., kao prvi bračni par iz Hrvatske, stekao diplomu iz obiteljskog pastorala Papinskog instituta Ivan Pavao II. za studij braka i obitelji u Rimu.

Godine 2003. godine preveo je i priredio knjigu „Duhovni pristup rađanju“. Želio je omogućiti ženama u Hrvatskoj da dožive porod na drugačiji način i zadrže pozitivno iskustvo tog ključnog događaja za život svakog čovjeka. U suradnji s različitim izdavačkim kućama uređivao je ili redigirao još nekoliko knjiga među kojima su: „Teologija tijela za početnike“, „Dojenje i katoličko majčinstvo“ te nedavno objavljena knjiga „Prihvatiti križ neplodnosti“. Priprema zbornik radova s kongresa „Humane Vitae za sva vremena“ koji je u povodu 40. obljetnice enciklike „Humane Vitae“ sa suradnicima godine 2008. organizirao u Zadru. U sklopu priprema za apostolski pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj u lipnju 2011., koordinirao je ekipu s kojom je osmislio projekt „Mozaik obiteljskih prava“ koji na gotovo 500 stranica materijala (za sudionike i voditelje) sadrži 15 interaktivnih katehetskih radionica utemeljenih na Povelji o pravima obitelji Svete Stolice iz 1983. godine.

Obitelj. Jedan od njegovih ključnih životnih trenutaka je vjenčanje sa suprugom Rafaelom, rođenoj 1974. u Splitu, u listopadu 2000., u vremenu kada su još oboje bili studenti. Ona je također iz Kaštela, a naknadno su utvrdili da je njihovo prvo druženje bilo još u vrtiću. Nakon srednje glazbene škole u Splitu, u Italiji je 1997. završila konzervatorij glazbe na flauti, a 2003. diplomirala je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer molekularna biologija. Trenutačno je na doktorskom studiju na PMF-u, a radi na mjestu stručnog suradnika u uredu ravnatelja Instituta za antropologiju u Zagrebu. Nakon vjenčanja Petar-Krešimir je odslužio vojni rok i odradio obvezni medicinski staž.

Za sada imaju troje djece: Gabrijelu rođenu 2003., Mirjam rođenu 2007. i Mihaela Hrvatina rođenog 2011.

Laički angažman u Crkvi. Od djetinjstva je bio angažiran u Crkvi prije svega kroz ministriranje i pjevanje u župnom zboru. Pjevao je i tijekom studija. Vjerski život u studentskom razdoblju u početku je bio vezan uz isusovce u Palmotićevoj, a kasnije se, zajedno sa suprugom Rafaelom, aktivnije uključio u Zajednicu „Molitva i Riječ“ koja mu je pomogla da osobno susretne i doživi Gospodina.

Još na zaručničkom tečaju prije vjenčanja sa suprugom se ponudio o. Juru Bosančiću za pomoć, pa su ubrzo počeli sudjelovati na zaručničkim tečajevima u Zagrebačkoj nadbiskupiji, Petar-Krešimir kao liječnik, a zajedno kao par koji svjedoči o bračnom životu. Osobito im je vrijedno iskustvo nastupa na Festivalu mladih u Međugorju 2004. godine kad su svjedočili pred 30-ak tisuća mladih iz cijeloga svijeta.

Obišli su cijelu Hrvatsku držeći predavanja o radu i iskustvima s parovima, obiteljima i djecom prije i poslije rođenja.

Petrov posao u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj sa sobom povlači intenzivan laički angažman. Teško mu je, kaže, razdvojiti posao od obiteljskog života jer mu se i jedno i drugo stalno isprepliću. Posao ne shvaća kao nešto što treba odraditi, već kao svoje poslanje. Posljednjih je godina, ne želeći da predložene inicijative ostanu na razini teorije, ono što je predlagao na nacionalnoj razini, provodio i u Hrvatskom Leskovcu u kojem žive. Započeli su s redovitim proslavama Dana života i Svjetskoga dana braka, organizirali su prigodne igrokaze, obiteljske križne putove i dr.

Pridonosi i u djelovanju Zajednice karmelskih laika u mjestu stanovanja.

Osobno. Osim što voli sport, i dalje se bavi glazbom pjevajući u Ansamblu „MI tamburica“ pri samostanu sv. Josipa sestara karmelićanki Božanskog Srca Isusova iz Hrvatskog Leskovca. Ponukan djedovim i očevim primjerom oduševljava ga kulinarstvo pa sa suprugom voli iznenaditi prijatelje i goste nekim novim jelom ili desertom. Ta ih je ljubav povezivala od početka i u tome uživaju osobito vikendom i blagdanima kada imaju nešto više vremena za kulinarske kreacije. Oboje vole putovanja pa ih vesele izleti i posjeti prijateljima, kao i upoznavanje novih krajeva i kultura.