Vinko Mamić

Vinko Mamić - svećenik, karmelićanin, provincijal Hrvatske karmelske provincije, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, doktor biblijskih znanosti, predavač na više teoloških fakulteta u Hrvatskoj i Rimu
Autor: Tanja Baran petak, 10. kolovoza 2012. u 00:00

Mamić, Vinko, svećenik, karmelićanin, provincijal Hrvatske karmelske provincije, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, doktor biblijskih znanosti, predavač na više teoloških fakulteta u Hrvatskoj i Rimu (Novi Sad, Vojvodina, Srbija, 21. 1. 1963.)

Odrastanje. Rođen je u obitelji Ivana Mamića, pokojnoga od 1992. i Anice Mamić rođ. Ćurković, pokojne od 2003. godine. Roditelji su mu se upoznali i vjenčali u njihovom rodnom kraju, u tomislavgradskoj općini. Iste godinine, 1960., preselili su se u Petrovaradin. U tom srijemskom gradiću ostali su do 1991., kada su se s djecom, sinom Miroslavom i kćeri Milkicom, preselili u Zagreb. Vinko je već ranije bio krenuo putem svećeništva i redovništva.

Iz vjerskoga života. Odrastao je u praktičnoj vjerničkoj obitelji.

Obrazovanje, redovništvo i svećeništvo. Godine 1977. završio je osnovnu školu u Petrovaradinu, a potom još dva razreda srednje škole u Novom Sadu. Zatim je upisao srednju elektrotehničku školu „Nikola Tesla,“ smjer telekomunikacije, koju je završio 1981. godine. Tijekom cijeloga školovanja bio je izvrstan učenik i sportaš. Isticao se u matematici i likovnoj umjetnosti, a u školskim je ekipama igrao nogomet i košarku. Nakon odsluženoga vojnog roka, godine 1982. upisao je Elektrotehnički fakultet u Novom Sadu. Uz studij je dozrio u poimanju vrijednosti posvećenja Bogu, što je pratila i sve veća svijest i uvjerenje u njegov osobni poziv na redovnički život. Na takvo razumijevanje životnoga zvanja bitno je utjecala skrb roditelja oko njegova vjerskog i općeljudskog odgoja. Za redovništvo se odlučio u svibnju 1986., kada je otišao u Zagreb i pridružio se Redu bosonogih karmelićana.
Na jesen iste godine upisao je studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Pod vodstvom dr. Zvonimira Izidora Hermana diplomirao je 1993. s temom „Lk 10, 42 u novijoj egzegezi.“ Rad je izabran za najbolji diplomski rad u akademskoj godini 1993./1994. te je objavljen u „Bogoslovskoj smotri“ 1995. godine. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 1993. godine. Jedno je  vrijeme bio proveo na brdu Karmelu u Izraelu, u kolijevci karmelićanskoga reda, a potom i u karmelićanskom pustinjačkom samostanu u Campiglionima u Italiji. Magistrirao je iz biblijskih znanosti 2001. na Papinskom biblijskom institutu „Biblicum“ u Rimu. Od akademske godine 2002./2003. do 2005./2006. predavao je mariologiju na Papinskom fakultetu i Institutu za duhovnost „Teresianum“ u Rimu. U Hrvatsku karmelsku provinciju vratio se 2006., kada je postao prior novoosnovane zajednice i voditelj Duhovnog centra „Karmel sv. Ilije“ na Buškom jezeru u Bosni i Hercegovini, na čijem je projektiranju i izgradnji godinama radio. U rujnu 2007. u istom Centru organizirao je međunarodni seminar o mistici pod nazivom „Iskustvo Boga danas i karmelska mistika“ na kojem je sudjelovalo 30-tak renomiranih znanstvenika iz cijeloga svijeta. U svibnju 2008. izabran je za provincijala Hrvatske karmelske provincije, a u lipnju 2011. za provincijala je izabran drugi put. U listopadu 2011. izabran je za prvoga predsjednika netom ujedinjene Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica. Doktorirao je u prosincu 2011. iz biblijske teologije na Papinskom sveučilištu „Gregoriana“ s tezom „Matejev odgovor na problem ranokršćanskih misionara: značenje i svrha prispodobe o radnicima posljednjeg sata (Mt 20, 1-16).“ Od akademske godine 2012./2013. predavač je pri katedri Novog zavjeta na Papinskom fakultetu „Teresianum.“ U Hrvatskoj je dugogodišnji predavač na karmelskom institutu „Sustavni studij duhovnosti,“ i na „Metropolijskom pastoralnom institutu“ u Rijeci. U ljetnim mjesecima svake godine u SAD-u i azijskim zemljama održava stručne konferencije, predavanja i seminare iz područja Svetog pisma i duhovnosti.
Postulator je kauze za proglašenje blaženom službenice Božje Marice Stanković.

Osobno. Voli jogging, planinarenje i plivanje. Rado posjećuje muzeje, osobito muzeje i galerije suvremene umjetnosti.