Vojmil Žic

Vojmil Žic - vršitelj dužnosti glavnog urednika „Malog koncila“ – „Maka“, katolički novinar, autor, suautor i urednik više knjiga.
Autor: Tanja Baran petak, 01. lipnja 2012. u 00:00

ŽIC, Vojmil, vršitelj dužnosti glavnog urednika „Malog koncila“ – „Maka“, katolički novinar, autor, suautor i urednik više knjiga (Zagreb, 15. 2. 1960.)

Odrastanje. Rođen je u obitelji Andrije i Vjere Žic, r. Čalo. Otac mu je iz Punta na otoku Krku, a majka iz Splita. Od meningitisa su oboje u mladosti izgubili sluh. U braku su od 1956., žive u Zagrebu te uz Vojmila imaju i kći Blanku.

Vojmilovo rano djetinjstvo proveli su u podstanarstvu, u prostorijama koje je otac Andrija dobio na korištenje od Saveza gluhih i nagluhih Hrvatske. Stambeni su prostor dijelili s još jednom obitelji. Vojmila su krstili u crkvici sv. Martina u zagrebačkoj Vlaškoj ulici. Pohađao je Osnovnu školu Kaptol (danas „Miroslav Krleža“), a poslije Osnovnu školu Augusta Šenoe te IX. gimnaziju na Trešnjevci. Kao odličan je učenik bio oslobođen polaganja mature.

Iz vjerskoga života. Na vjeronauk je išao kod isusovaca u Palmotićevu ulicu. Kao prvu vjeroučiteljicu pamti s. Bogdanu iz Družbe Naše Gospe. Godine 1971. obitelj se preselila na Trešnjevku i postala dio župe sv. (tada bl.) Marka Križevčanina. Uz oca Andriju, koji je bio suradnik „Maloga koncila“ od samih početaka, iste godine Vojmil je objavio prve enigmatske priloge u „Maku“. Na župi je vjerski odrastao uz tamošnjega kapelana Josipa Josipovića, „prateći“ ga poslije i u gornjogradsku župu sv. Marka, a prijateljstvom i u župu Čačinci u koju je bio premješten. Zahvaljujući ponajviše njemu u završnom razredu gimnazije upisao je Institut za teološku kulturu laika, čiji je trogodišnji ciklus predavanja odslušao, bez pokušaja pristupanja ispitima. Ipak, najsnažniji pečat u življenju vjere u nj utisnuo je Punat, odnosno djed Martin Žic, baka Kate i njena sestra Marija, kod kojih je Vojmil provodio svake ljetne i zimske školske praznike.

Obrazovanje. Godine 1978. upisao je studij sociologije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je akademske godine 1982/3. godine, braneći radnju pod nazivom „Socijabilitet stranih studenata u Zagrebu“.

Posao. Od iste jeseni, iz povremenog izrasta u stalnoga vanjskog suradnika „Maka“, te od oca preuzima križaljke u „Glasu Koncila“ i „Kani“, otkad ih neprekinuto radi do danas. U to doba bio je honorarni korektor tjednika „Glas Koncila“ i drugih izdanja te izdavačke kuće.

Od 1986. do 1990. bio je zaposlen u Savezu osoba oštećena sluha grada Zagreba, gdje je uz druge poslove uređivao „Sluh“, republičko glasilo gluhih i nagluhih, kao i njihov bilten „Zeleni ZNAK“. Prvoga dana 1991. godine postao je zaposlenik „Glasa Koncila“, u kojem je uz pokojnog don Luku Depola uređivao „Mali koncil“ te ga neželjeno naslijedio nakon njegove smrti 1998. godine. Kao vršitelj dužnosti glavnoga urednika dječjega vjerskog katoličkog mjesečnika radi i danas. Uz to piše i vodi niz(ove) rubrika („Vjeroučitelj Martin“, „Legende o svecima“, „Psihotest“, „Maks i Makica“...), stvara zagonetke, igre, testove, scenarije za stripove („Klara“, „Jura“, „Maksovci“, „Čudesni stripovi“)... Sudjeluje u pripremama i provedbi „Vjeronaučne Olimpijade“, posebice u godinama prerastanja toga izvorno „Makova“ natjecanja u Državno natjecanje iz vjeronauka (kao školskoga predmeta).

Istodobno u „Glasu Koncila“ sudjeluje redovitim novinarskim prilozima, reportažama i izvješćima, posebice prikazima kazališnih predstava, izložaba i knjiga te vođenjem više rubrika („Svetac tjedna“, „Žena za sva vremena“, „Glas obitelji u Godini obitelji“, „Čujem, vidim... pa se stidim!“). Enigmatikom je surađivao još u časopisima „Betanija“, „Don Bosco danas“ i „Živa zajednica“.

Kao autor objavio je knjige: „Oko stola“, „Zoomak“ i „Biblibilje“, a kao suautor „U vrtiću ćemo znati pjesmom Bogu hvalu dati, sliku bojom obojati“. Bio je urednik više knjiga i projekata („Iz dnevnika jedne ovce“, „Slavlje Velikog jubileja“, „Darovana sreća“, „Zajedno“, „Makov izbornik“, „Adventske kartice“...), tekstovima je zastupljen u više izdanja („Vatrene ptice“, „Velečasni Marko Majstorović“, „Kako u kršćanski brak“...), ponajviše u nakladi „Glasa Koncila“ – „Maka“.
Dobitnik je godišnje nagrade Hrvatskoga društva katoličkih novinara za 2003. godinu.

Obitelj. Vojmil je i danas poslušan sin i zet, a od listopada 1982. godine vjeran muž Vlatke, r. Kužnar, s kojom je išao u isti gimnazijski razred te ju je od apsolventice pedagogije pretvorio u kućanicu. Ponosan je otac četiri kćeri (Sara, 1983., Petra, 1987., Dora, 1991. i Andra, 1998. g.) i djetinjast djed dvojice unuka.

Laički angažman u Crkvi. Nekoliko je godina (zaključno sa 2000.) bio član Vijeća za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije pod vodstvom mons. Danijela Labaša. Na vlastitoj, dominikanskoj župi bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici, „ne gura“ se odveć te nastoji biti prisutan i angažiran ponajprije po sudjelovanju članova svoje obitelji u raznim župnim aktivnostima.

Osobno. Voli filmologiju i kazalište, dobre knjige i (jazz) glazbu, navijački i igrački (malo)nogomet. Pjesnik je u duši, stihoklepac u zbilji. Pesimist je po izrečenim stavovima, optimist po životnim potezima. Neispunjena mu je želja: osobno provjeriti stoji li izreka da „novac ne donosi sreću“, odnosno biti materijalno bogat pa vidjeti bi li položio ispit ljudskosti na takvoj kušnji.