Ana-Marija Šarić: Duhovna glazba je odabrala mene

Mlada pjevačica Ana-Marija Šarić svoj talent uložila je, između ostaloga i u projekt snimanja pjesme koja je u zadnje vrijeme mladima iznimno draga: "Samo Isus može (Svoja ću koljena)". U razgovoru za Laudato Ana-Marija otkrila je kako je ova pjesma nastajala u njezinom aranžmanu te što ju kao glazbenicu potiče da se bavi duhovnom glazbom.
Autor: Ana Dagelić/Laudato srijeda, 16. srpnja 2014. u 17:24

Pjesma često ima moć izraziti čovjekove duboke osjećaje i nade, stihovima pružiti odgovor na čovjekova pitanja, a poznato je još od vremena svetog Augustina da pjesma pomaže i u molitvi: tko pjeva, dvostruko moli. Spontano se dogodi da jedna pjesma u određenom razdoblju zrcali osjećaje mnogih ljudi. Takvu pjesmu ljudi će brzo naučiti i ona će postati popularna. U duhovnoj glazbi pravila su slična, samo što duhovna pjesma ne postaje popularna zbog slušateljske statistike ili broja prodanih primjeraka albuma, nego zato što je izrasla iz iskrene molitve. Jedna od takvih, mladima posebno dragih pjesama je i "Samo Isus može (Svoja ću koljena)", koja je 10. srpnja premijerno puštena na Hrvatskom katoličkom radiju. Autor pjesme je Darko Keravica iz Vojvodine, a pjesmu je izvela pjevačica Ana-Marija Šarić, koja je u razgovoru za Laudato između ostalog otkrila kako je ova pjesma nastajala u njezinom aranžmanu  te što ju kao glazbenicu potiče da se bavi duhovnom glazbom.

Ana-Marija Šarić rođena je Kanadi, gdje je živjela do svoje jedanaeste godine. Zajedno sa svojom obitelji u Hrvatsku se vratila 1999. godine, a sada završava studij ekonomije na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa. Njen duhovni put povezan je uz različite zajednice, koje je tijekom svog duhovnog rasta uvijek voljela upoznavati. Tako je Ana-Marija nekoliko godina bila povezana s Kućom susreta Tabor, išla je na predavanja hagioterapije kod profesora Ivančića, povezana je i s Framom, a u Palmotićevu, kod zagrebačkih isusovaca došla je prije četiri godine, ostala na studentskom vjeronauku i uključila se u razne aktivnosti Studentskoga katoličkog centra (SKAC). Tamo i dalje razvija svoje talente, posebno na glazbenom području.

Glazbeni angažman sastavni je dio tvoga života. Na koji se način baviš glazbom?

Bavim se glazbom čitav svoj život. Roditelji su mi pričali da sam počela pjevati prije nego što sam počela sastavljati rečenice. Oduvijek sam bila u crkvenim zborovima, prvo u Kanadi, a kad sam došla u Hrvatsku počela sam pjevati u zboru u Samoboru kad mi je bilo 11 godina. Završila sam i glazbenu školu, osnovnu iz klavira, a solo pjevanje sam nastavila i u srednjoj školi, a unatoč fakultetskim obavezama nastavila sam pjevanje i na Rock akademiji kod profesorice Maje Jakoliš.

Osim klavira sviram i tradicionalni havajski instrument ukulele, a nedavno sam počela svirati i akustičnu gitaru. Pišem pjesme duhovnog i svjetovnog karaktera od svoje 12. godine i već tada sam osjetila želju i donijela odluku da ću kad-tad postati profesionalna pjevačica.

Velika mi je radost i ispunjenje izražavati svoje misli, doživljaje i emocije kroz pisanje pjesama. Primijetila sam kako je nekad teško izraziti što osjećamo, a moguće je naći izvođača koji cijelo to bogatstvo osjećaja savršeno sroči u samo jednu pjesmu. To me inspiriralo da na sličan način dajem svoj glas, tekstove i melodiju onima koji možda nemaju sličan talenat, ali također traže način da se izraze. To vidim kao  cilj u duhovnoj i svjetovnoj glazbi, jer glazba ima sposobnost liječiti, inspirirati i osnažiti ljude.

Angažirana si na području duhovne glazbe. Što za tebe znači duhovna glazba? 

Nekoliko godina sam vodila SKAC zbor u zagrebačkoj Bazilici Srca Isusova a sudjelovala sam i u osnivanju tog zbora 2011. godine. Sada pjevam u akademskom zboru bazilike Srca Isusova "Palma" (AZBSI Palma). U svibnju sam sudjelovala u osnivanju vokalno-instrumentalnog ansambla Flamma Cordis (Plamen srca) s kolegama iz Palme, kao i prijašnjim članovima zbora "Oaza" i SKAC zbora. Svrha tog peteročlanog ansambla je obogaćivanje svečanosti poput misa i obreda vjenčanja, krštenja, različitih seminara, promocija knjiga i sličnih događanja, a izvodimo sve stilove duhovne glazbe uključujući popularnu, tradicionalnu i klasičnu.

Jako mi je drago da sam se vratila klasičnoj i sakralnoj glazbi u akademskom zboru Palma, jer koliko god su pjesme popularne duhovne glazbe prekrasne, klasična ima jedinstvenu dubinu i višestoljetnu svečanost, sakralnost, kompleksnost i tradiciju. Nikad nisam takvo što doživjela u popularnoj duhovnoj glazbi. Liturgijska glazba i popularna duhovna glazba su, po mome mišljenju najuzvišeniji glazbeni stilovi koji postoje, zato što to nije glazba samo za puk, već za čitavu nebesku publiku. Vjerujem da Presveto Trojstvo, anđeli i sveci uživaju u svim oblicima duhovne glazbe baš zato što je usmjerena Bogu. Zato smatram da bi jako velika predanost i trud trebali biti usmjereni na glazbu u župama: u obnovi i održavanju orgulja, u kvalitetnim razglasima za zborove, u instrumente, a i edukaciju kvalificiranih zborovođa, duhovnika, svirača i pjevača u glazbenom i liturgijskom smislu. Glazba koja se izvodi na misi ima sposobnost uvesti čovjeka u euharistiju i pomoći mu da izrazi čin pokajanja, predanja i prikazanja svog života, te slavu i zahvalu Bogu.

Pjesma "Samo Isus može" već dulje vrijeme mladima je jedna je od omiljenih duhovnih pjesama. Pjeva se na molitvenim okupljanjima i na koncertima. Kako je ta pjesma nastala?

Pjesmu "Samo Isus može" često zovemo i "Svoja ću koljena" zbog prepoznatljivog refrena. Prvi put sam čula pjesmu u Taboru krajem ljeta 2013. godine. Odmah se nešto staro u meni slomilo, a novo sastavilo. Upravo ova pjesma sažela je sve što sam osjećala i htjela iznova živjeti. Tako malo riječi i jednostavna melodija, a toliko puno govori. Zamolila sam animatoricu da mi pošalje akorde što je i učinila, jer je duhovna glazba tu da se dijeli.

Tada sam pjesmu donijela u SKAC zbor i počela pjevati na misama mladih petkom te jeseni u Bazilici Srca Isusova. Dogodilo se točno što sam očekivala: tu pred Presvetim Otajstvom, na klanjanju, u mladima se počelo nešto staro lomiti, a novo nastajati. Cijela bazilika je brujala glasovima mladih koji su već prvim slušanjem naučili refren, a drugim cijelu pjesmu napamet. Odmah su počele dolaziti poruke ljudi koji su tražili note ili akorde, a dosta mladih je tražilo i snimku. Počeli su snimati na mobitelima i objavljivati da svi mogu čuti pjesmu. Neočekivano brzo nastao je video spot i audio verzija uživo s klanjanja, koju smo stavili na YouTube. Tu nije bio kraj: i dalje su neki tražili studijsku verziju, a na kršćanskim radio stanicama je svako malo netko tražio pjesmu. Tada sam primijetila da je potrebna studijska radijska verzija koja bi bila kraća. Kako sam u to vrijeme sam već bila prešla u zbor Palma, pjesmu sam odlučila snimiti kao solist.

Autor pjesme, Darko Keravica iz Vojvodine rekao mi je da je napisao pjesmu prije nekoliko godina jer je u jednom trenutku osjetio potrebu izraziti pjesmom tu svoju potpunu predanost Isusu Kristu. Smatram da je te osjećaje u potpunosti uspio izraziti ovom pjesmom.

Kakvi su tvoji osjećaji pri izvođenju ove pjesme? Što ti ona znači? Ima li posebnu vrijednost za tebe?

Za mene ova pjesma u potpunosti sažima svrhu toga što znači biti kršćanin. Kada pjevam ovu pjesmu, posebno pred Presvetim Otajstvom, uvijek se trudim nanovo osjetiti svaku riječ u središtu svoga bića. To su dubine moje duše koje pripadaju samo Bogu. Danas ima mnogo suvremenih „bogova“ koji nas mlade često zaokupljaju: potreba za materijalnim bogatstvom, zemaljskom slavom, prihvaćenošću, ugledom, zdravljem, uspjehom, romantičnim vezama, prijateljstvima, a i ovisnostima različitih vrsta. Kao mlada osoba koja traga za bezuvjetnom ljubavlju, često sam doživjela razočaranja od ljudi. Osjećam kao da me nitko od njih ne može istinski ljubiti i prihvatiti moju jedinstvenost. Dok pjevam strofe ove pjesme osjećam se kao da stojim u masi ljudi, tražim i zovem, čak vičem: "Postoji li netko tko me može istinski ljubiti? Ima li koga tko mi može oprostiti moje greške, prihvatiti moje nedostatke, pružiti mi novu priliku? Ima li koga tko može mene spasiti, izvući iz ove praznine i usamljenosti?" I onda dolazi ona vjernička spoznaja: "Pa ima Netko! I to samo Jedan... Isus Krist!"

To je ujedno spoznaja i priznanje da samo možemo u Bogu tražiti bezuvjetnu ljubav i spasenje, a ne u drugim ljudima i stvarima. Često osjećam potrebu pjevati ovu pjesmu jer, pjevajući je, stavljam svoju dušu na oltar kao dar Gospodinu i ujedno osjećam veliku zahvalnost. Iz te zahvalnosti padam na koljena i zavjetujem se jedinom Bogu. Nikome drugome neću se klanjati.

Kako je došlo do suradnje između tebe i autora, kako je pjesma postala "tvoja" u izvođačkom smislu?

Kada sam sa SKAC zborom snimila live verziju pjesme i kad smo je stavili na YouTube, autor Darko Keravica me pronašao putem Facebooka i izrazio je svoje zadovoljstvo s mojom izvedbom. Pričala sam mu tada koliko mladih iz svega srca pjeva njegovu pjesmu diljem Hrvatske i pitala sam ga je li ikad očekivao da će njegova pjesma postati tako omiljena. Njegov odgovor je bio: "Ako se jedna duša obrati Gospodinu po ovoj pjesmi, pjesma je ispunila svoju svrhu."
Kada sam odlučila napraviti pjesmu kao solo izvođač zamolila sam Darka za dopuštenje da snimim pjesmu na hrvatskom i na engleskom jeziku, a on je pristao.

Snimanje pjesme bio je zahtjevan projekt. Znala sam koliko ljudi voli ovu pjesmu i htjela sam napraviti nešto novo i moderno što će privući srca mladih. Najviše od svega sam htjela da aranžman izrazi ono što osobno osjećam kao ispravno i bila sam jako izbirljiva u tom procesu. Čak sam odbila neke odlične i talentirane aranžere, jer sam osjećala da moram u svakom trenutku slijediti svoje srce i svoju viziju. Slagala sam aranžman sama, jednu po jednu ciglu da mogu prenijeti ono što osjećam u srcu. U isto vrijeme smo snimali i hrvatsku i englesku verziju pjesme. Bila bi mi velika radost da mladi iz drugih krajeva svijeta uzmu ovu pjesmu i prevode je na svoje jezike za svoje gradove i zajednice. Video spot za hrvatsku i englesku verziju smo već snimili i trenutačno je u izradi Filipa Vukine iz Nove Eve.

Planiraš li daljnje angažmane na području duhovne glazbe? 

Definitivno. Nedavno sam spoznala da to i nije moja odluka: duhovna glazba je odabrala mene. Čitav svoj život se bavim duhovnom glazbom, ne znam ni kako živjeti bez duhovne glazbe. U vrijeme kada nisam bila dio zbora ili ansambla, doma sam u samoći pjevala i izlijevala svoju dušu za klavirom, tražila nove pjesme i izvođače duhovne glazbe da ispunim čežnje svoje duše. Osjećam da je ono što mi Bog daje u obliku inspiracije u pisanju pjesama poziv da idem u tom smjeru. Trenutačno snimam i pišem pjesme koje planiram uskoro objaviti. Jako mi je drago da sam glazbeni angažman započela s duhovnom glazbom, a ne svjetovnom. Svjetovna glazbena industrija je teška i zahtjevna, pa čak i opasna. S druge strane, duhovna glazba mi daje dodatnu zaštitu. 

U sve što je pjevačica Ana-Marija Šarić izjavila o pjesmi "Samo Isus može", možete se i sami uvjeriti. Pjesmu poslušajte na linku

Pjesmu "Samo Isus može (Svoja ću koljena)", koju izvodi Ana-Marija Šarić napisao je Darko Keravica. Pjesmu su zajedno producirali Marijo Merdžan, koji se pobrinuo i za snimanje, miksanje i materiranje, i Ana-Marija Šarić. Sudjelovali su sljedeći glazbenici: Damjan Bakić na klavijaturama, Marijo Merdžan na akustičnoj i bas gitari, Marko Vojvodić na električnoj gitari, Nives Rački svirala je harfu, a prateće dionice ispjevali su Maja Divljaković, Petra Ćurlin, Martin Šumanovac i Antonio Mock. Klavijature aranžirao Damjan Bakić, bubnjeve producirao i aranžirao Saša Maček, audio inženjering bubnjeva obavio Petar Horvat, a stringove aranžirali Saša Maček i Elvis Međeral.