Biti bolji

„Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice“ (Hoš 6,6)
Autor: vlč. Filip Pavlović/Laudato Photo: pinterest.com subota, 10. ožujka 2018. u 11:39

Riječ koja nas danas želi nadahnuti je – biti bolji. Normalno je željeti biti netko tko će dobiti prva sjedala i prema kome će se ljudi s poštovanjem odnositi. Lako je pretpostaviti da te tvoji uspjesi na poslu, tvoje odlične ocjene na studiju i u školi čine boljim od ostalih. Isus ovakav način razmišljanja i ponašanja karakterizira kao život u iluziji. Ne postaješ bolja osoba tako što gledaš s visoka na druge ljude nego tako što iskreno pogledaš u sebe.

Isus favorizira carinika koji je molio – Bože budi milostiv meni grešniku! Svaki čovjek ima potrebu susretati se s Bogom, imali su je i farizej i carinik. No, Boga ne možemo pronaći u buci i nemiru. Bog je prijatelj tišine. Za istinski susret s njim potrebno je stvoriti ozračje tišine i ukloniti vanjsku buku koja nas uznemirava. No, isto tako moramo otkloniti nutarnju buku koju stvara grijeh i egoizam u našoj duši kako bismo se osjetili u potpunosti u Božjoj prisutnosti dotaknutima i tako smogli snage živjeti svoj život prema Božjim standardima, a ne prema onima koje nam nameće ovaj svijet. Tako ćemo izbjeći opasnost da ljude prosuđujemo po odijelu, a ne po onom što jesu – djeca Božja. Tako ćemo izbjeći opasnost i da sami sebe ocjenjujemo uspješnima, prvima, boljima od drugih, ako se iskreno pogledamo obasjani Božjom ljubavi. Božja ljubav je uvijek ljubav u istini, pravoj istini. Oslonjeni na nju rasti ćemo i bivati bolji u pravim stvarima i nećemo život graditi na iluziji. U razmatranju o molitvi u jednom od prošlih tekstova, naveli smo upravo današnjeg carinika za primjer poniznosti u molitvi, a govorili smo i o poniznosti posebno naglasivši da se ona traži da bismo čuli Isusove riječi koje su upućene samo za nas da bismo mogli vršiti Božju volju.

Poniznost je dar Božji. U okrenutosti prema cilju, a to je naš Otac nebeski promišljajmo naš sadašnji život, svjesni da na kraju svog života nećemo biti suđeni po tome koliko smo stekli diploma, koliko smo zaradili novaca, ili koliko smo prema našim shvaćanjima velikih djela učinili. Bit ćemo suđeni prema onim poznatim Isusovim kriterijima kada je za sebe rekao – bio sam gladan, žedan, gol, beskućnik i u zatvoru – a što sam ja učinio za Isusa u takvom stanju? Ne molimo Boga za uspjeh, nego ga molimo da mu budemo vjerni i u najmanjim stvarima, da činimo male stvari s velikom ljubavlju. To je način kako uistinu biti bolji.

Htio bih ovu meditaciju završiti citirajući dio djela Ive Andrića Ex Ponto:
„Život je dug i mučan, kako da ga prebrodim, kad na mene naiđe umor i želja smrti.
Nasloni glavu na čije rame, sij njivu i hrani svoju djecu, potrpi i život će proći.
Godina je duga i oskudna, kako da je pređem kad naiđu zli mjeseci?
Pomisli da je bilo gorih i da će doći bolji i pretrpi; godine brzo prolaze.
Mjesec je dug i težak, kako da ga preživim kad mi dotežaju brižni dani bez kraja?
Mjeseci se izmjenjuju, prolaze brzo, a s njima i brige.
Dan je dug i siv, kako da ga podnesem kad me zamori i rastuži?
Dani teku brzo. Potrpi! Donijeće radost i odnijeti bol.
Sati su dugi neveseli, kako da ih premetnem kad donesu strah i žalost sa sobom?
Brzo iskucavaju sati; radi i zaboravljaj, imaćeš miran san i radosno buđenje.
Minuti su dugi i bolni, ko će ih izdržati kad se jave gorke misli i kajanje?
Da, moli Boga, sine, da ti u zloj minuti dade utijehu!“