Sveti Josip - nebeski zaštitnik hrvatskog naroda

„Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru od redova i staleža jednoglasno je odabran“, piše to u protokolu Hrvatskog sabora koji je na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine proglasio svetog Josipa za nebeskog zaštitnika hrvatskog naroda.
Autor: Laudato/A.L. Photo: sabor.hr ponedjeljak, 10. lipnja 2019. u 09:12

Kao trajan spomen na tu odluku, na ulazu u Hrvatski sabor je 2008. postavljen i blagoslovljen reljef sv. Josipa. Rad kipara Šime Vulasa tada je blagoslovio pomoćni biskup zagrebački Vlado Košić.

Poticaj da sveti Josip bude nebeski zaštitnik hrvatskog naroda dao je već ostarjeli zagrebački biskup Martin Borković, koji se iskreno zauzimao za obranu vjere, hrvatskog boljitka i napredak Zagrebačke biskupije. Odredba je najprije donesena na IV. biskupskoj Sinodi, a onda ju je prihvatio i Hrvatski sabor.

Štovanje svetog Josipa započelo je u 9. stoljeću. Promicali su ga Tereza Avilska, Franjo Saleški, franjevci te osobito papa Siksto IV., koji je njegov blagdan proglasio obveznim za cijelu Crkvu. Vlada Dubrovačke Republike prihvatila da je da se njegov blagdan 19. ožujka od 1521. godine slavi kao zapovjedni.

U svom pismu od 16. siječnja 1940. hrvatsko-slavonski metropolit i zagrebački nadbiskup bl. kardinal Alojzije Stepinac obavijestio je vjernike:

„Udovoljavajući mnogim molbama katoličkih vjernika da se blagdan sv. Josipa podigne na zapovjedni blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije, katolički biskupi Kraljevine Jugoslavije obratili su se Svetoj Stolici… Sv. Stolica je reskriptom Svete Kongregacije Koncila od 20. studenog 1939. uvažila molbu. Naša Biskupska konferencija stala je na stanovište da je odluka Hrvatskog sabora iz 1687. godine, kojom se sv. Josip proglašuje nebeskim zaštitnikom Hrvatskog Kraljevstva, i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko Kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta. To je proglašenje na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića bilo pravovaljano sa svjetovne i crkvene strane, i kasnije nije nikada osporeno.“

No, koliko god se duhovni pastiri zauzimali da blagdan svetoga Josipa zaživi, hrvatski je narod uvijek više slavio neke druge, lokalne svece.
Možda baš zato što se o svetome Josipu veoma malo zna. Evanđelja navode da je bio iz Davidove kraljevske dinastije, po zanimanju tesar. Vijest o Marijinoj trudnoći prihvatio je i kao zaštitnik joj nesebično pomagao, a o Isusu se brinuo kao pravi otac. No, o njegovu kasnijem životu i smrti ništa se ne zna.

Hrvatski narod štuje danas svetoga Josipa ponajprije kao zaštitnika bolesnika i umirućih te kao uzor obiteljskog života.

Kardinal Franjo Kuharić proglasio je 1987. godinu godinom sv. Josipa. Povod je bio obilježavanje 300. obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom hrvatskog naroda. Za tu je prigodu kardinal Kuharić sastavio i molio molitvu sv. Josipu za Domovinu. Molitva glasi ovako:

„Sveti Josipe, Glavaru svete nazaretske Obitelji i čuvaru Crkve Božje, tebi se kroz stoljeća Crkva u Hrvata utjecala kao svome zaštitniku i tvom je zagovoru preporučivala svoje obitelji i cijeli narod. Brižni poočime Spasitelja svijeta i prečisti zaručniče Svete Djevice, povjeravamo ti sve obitelji hrvatskog naroda da zajedničkom dnevnom molitvom ispune svoje poslanje i budu blagoslovljene ljubavlju, slogom, mirom i novim životom. U ovim teškim vremenima izmoli našem narodu  i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi. Zagovaraj nas pred Presvetim Trojstvom da ostanemo vjerni Isusu Kristu u Katoličkoj crkvi, prolazeći zemljom čineći dobro. Amen.“