Na današnji dan prije 250. godina objavljen dekret o štovanju Srca Isusova u Dubrovniku

Skoro u svakoj župnoj crkvi dubrovačkoga kraja i mnogim drugim crkvama i kapelicama nalazi se slika ili kip Presvetoga Srca Isusova.
Autor: Ivan Viđen/Laudato/N.B. Photo: wikipedia četvrtak, 13. kolovoza 2015. u 17:33

Rezultat je to snažnoga poticaja koji je štovanju toga otajstva i blagdana dao papa Lav XIII. enciklikom „Annum Sacrum“ iz 1899. godine povodom priprave za ulazak u dvadeseto stoljeće. On je tom prilikom posvetio čitavo čovječanstvo Božanskomu Srcu te je ovaj blagdan postao iznimno popularan i raširen.

Blagdan Srca Isusova svetkuje se uvijek tjedan dana nakon Tijelova (dubrovački: Korosante) koji se, pak, ravna prema Uskrsu. Zato je blagdan Presvetoga Srca Isusova pomičan i uvijek pada u petak, a kako je to u pravilu u lipnju, mjesec lipanj je posvećen Presvetomu Srcu Isusovu.

Papa Klement XIII. svojim je dekretom „Ragusina“ već 10. srpnja 1765. to i odobrio, a dekret je u Dubrovniku objavljen 13. kolovoza iste godine. Dakle, samo pet mjeseci nakon službene uspostave blagdana s misom i časoslovom.

Najsnažniju ulogu u tom ponovno je imao jedan redovnik, dubrovački isusovac Ivan Marija Matijašević (1714.–1791.). Kao dušobrižnik, povjesničar i književnik na različite je načine širio pobožnost Božanskomu Srcu.

U dubrovačkoj se katedrali od 1898. godine nalazi kip Presvetoga Srca Isusova koji je naručen od poznate tvrtke braće Bertarelli iz Milana. Drveni bojani kip Krista u punoj figuri u kontrapostu koji desnicom pokazuje na svoje goruće srce postavljen je na bočni oltar bokeljskih mučenika sv. Petra, Lovrijenca i Andrije koji se otad ponekad kolokvijalno naziva i oltar Presvetoga Srca Isusova. Kip je do danas u bogoslužnoj uporabi i tijekom lipnja prenosi se na glavni oltar i posebno ukrašava.

Još je jedan istaknuti Dubrovčanin po životu, mučeničkoj smrti i grobu, važan u pregledu pobožnosti Srcu Isusovu. To je otac Petar Perica. On je u prigodi posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu godine 1900. kao sjemeništarac u Travniku spjevao pjesmu „Do nebesa nek se ori“, koja je i danas jedna od najpopularnijih hrvatskih katoličkih pjesama.

Postoji i važan kameni spomenik štovanja Presvetoga Srca Isusova usred Grada: kapelica uz baroknu palaču Pozza–Giorgi koja je izgrađena sredinom XVIII. stoljeća. Inicijator njezine posvete tomu naslovniku bio je vlastelin Sabo Pucić sa suprugom, a oltar kapelice dobio je posebnu povlasticu još 1763., dakle dvije godine prije uvođenja blagdana. U doba Republike u tu su kapelicu na blagdan Presvetoga Srca dolazili služiti misu nadbiskup i poglavari redovničkih zajednica.

Iako je kapelica bila oštećena u Domovinskom ratu, a slika rasparana šrapnelima, danas je uređena i otvorena kao atrakcija u sklopu hotela. Naposljetku treba istaknuti kako je baš jedan gradski župnik, povjesničar i zaljubljenik u dubrovačku povijest dum Niko Gjivanović, otkrio podatke o uvođenju štovanja presvetoga Srca Isusova u Dubrovnik i objavio ih početkom XX. stoljeća.