Forum +: Predstavljen veliki kršćanski mislilac Gilbert Keith Chesterton

Chesterton je kritizirao modernu misao 20. st. Rekao je da „Katolička Crkva jedina spašava čovjeka od ponižavajućeg ropstva postajanja djetetom svog vremena“ i da „moderna misao uništava božansko, ali i svjetovno, jer svjetovno proizlazi iz božanskog.“
Autor: Ines Grbić/Laudato/I.D. Photo: Ines Grbić petak, 02. listopada 2015. u 15:33

Gilbert Keith Chesterton (1874.-1936.) je istaknuti, utjecajni kršćanski mislilac 20. st. i svestrani, osebujni autor čiji je presjek misli na Forumu mladih katolika u Zadru u srijedu 30. rujna izložio Ivo Džeba, predsjednik Hrvatskog društva G.K. Chestertona. Džeba je nedavno pokrenuo i okupljanja u Chestertonovom klubu u Zagrebu gdje se razmatraju ideje koje mogu unaprijediti razvoj društva temeljem i snažnih intelektualnih argumenata u javnoj raspravi. Chesterton dugo nije bio prisutan u javnosti, a razlozi tome su i što je bio netipičan Englez.

Bio je katolik, borac za prava Irske i protivnik imperijalizma kome je sklonost svojim vanjskopolitičkim djelovanjem pokazivala Velika Britanija. Zato su ga i sami Englezi s vremenom zapostavili. Chesterton se obratio na katoličanstvo 1922. g. To je u njegovom okruženju bio „revolucionaran“ čin, jer oko sebe u Engleskoj nije imao primjere ljudi koji se obraćaju na katoličanstvo. On pak u tom procesu obraćenja pitao se zar nije dovoljno da je kršćanin, jer jako je volio Englesku. Da postane katolikom, najviše ga je kočilo to što je bio engleski patriot. No, kritički je i nepristrano pisao o postupcima te zemlje tijekom povijesti, rekavši da ako voliš svoju zemlju, nećeš tražiti i posezati za teritorijima drugih zemalja, što je Engleska u kolonijalnoj povijesti činila. Postao je katolik kad se „htio riješiti svojih grijeha“, jako se želio ispovijediti. Kao kršćanin, nikad nije pisao negativno o katoličanstvu. Štoviše, argumentirano je branio djelovanje Katoličke Crkve. Džeba je citirao Chestertona koji je rekao: „Ljudi koji započinju borbu protiv Crkve u korist slobode i humanosti, završavaju odbacujući slobodu i humanost samo kako bi se mogli boriti protiv Crkve“. Na napade da je Katolička Crkva staromodna, Chesterton je govorio kako „samo nešto što traje toliko dugo, može postati staromodno“. „Živimo u svijetu u kojem istine ne žive niti dvije, tri godine. Hereze se ponavljalju periodički. Hereze nisu preživjele niti nekoliko godina. Kada kažu da je Katolička Crkva staromodna, to je zapravo kompliment. Jer samo nešto što je istinski vrijedno može tako dugo živjeti. Misle da je hrabrost napadati Katoličku Crkvu, to je kao da napadaju staru bakicu, govorio je Chesterton. Ali, rugaj se s onim što je sada trend, u tvom vremenu, s mladim i svježim dogmama. Za to treba imati hrabrosti. Npr., u naše vrijeme, nije popularno niti se tko usuđuje kritizirati LGBT pokret i zajednice. To nitko ne dira, za razliku od onoga kako se ponašaju prema Crkvi“ aktualizirao je Chestertonovu misao Džeba, koji je rekao kako su ovo „dani u kojima se od kršćanstva očekuje da veliča svaku vjeru, osim vlastite“.

Papa Pio XI. primio je Chestertona u osobnu audijenciju, što je u to vrijeme bila rijetkost i napisao je brzojav sućuti povodom njegove smrti. Nazvao ga je braniteljem katoličke vjere, dao mu je titulu  'Fidei Defensor', što je bilo prvi put nakon petsto godina da je papa nekome dao tu titulu. I papa Franjo kao nadbiskup Buenos Airesa je bio počasni član Chesterton Kluba. Tada je i dao svoj blagoslov na molitvu za proglašenje Chestertona blaženim i voli ga kao autora. Prošle godine je pokrenut postupak za prikupljanje dokaza njegovog kreposnog življenja u prilog beatifikaciji Chestertona. Utjecao je na mnoge mislioce i autore. To su C. S. Lewis, Borges, Karel Capek, Etienne Gilson, Agatha Christie. Osobito je utjecao na Slugu Božjega nadbiskupa Fulton J. Sheena, za čiji je doktorat Chesterton napisao predgovor. I sam Sheen je rekao da je na njega najviše utjecao Chesterton. Chesterton je kritizirao modernu misao 20. st. Rekao je da Katolička Crkva jedina spašava čovjeka od ponižavajućeg ropstva postajanja djetetom svog vremenai damoderna misao uništava božansko, ali i svjetovno, jer svjetovno proizlazi iz božanskog“. Naime, čovjek za ispravno moralno djelovanje nalazi svoj izvor i kriterij u onome tko je iznad njega, u Apsolutnome, rekao je Džeba.

Ljudi su govorili da je svijet zasićen kršćanstvom, a Chesterton je rekao kako „kršćanski ideal nije isproban te je proglašen neprikladnim. Utvrđeno je da je težak i ostavljen je neisprobanim“. Također, smatrao je ako netko želi kritizirati kršćanstvo, treba ga kritizirati na razini i temeljem ljudi koji ga žive u punini, a ne na temelju onoga tko loše i nesvjedočki živi kršćanstvo. Džeba je to aktualizirao, npr. kritičari kršćanstva neka ga 'sude' po djelovanju Majke Tereze, a ne nekoga tko kršćanstvo živi bez pokrića u vlastitom životu.

Džeba smatra da je najaktualnije pitanje koje Chesterton razmatra o temelju kršćanske radosti. Pritom Chesterton uspoređuje poganstvo i kršćanstvo. „Chesterton pita u čemu su bili sretni pogani, a u čemu kršćani. On kaže da su pogani bili sretni kad su se obraćali manje bitnim stvarima, zemaljskim pojavnostima, nečemu npr. u prirodi, ali su bili nesretni kad su se obraćali pitanjima poput onoga tko sam ja kao čovjek. Poganin je bio tužniji kad je pogled uputio prema nebesima. Kršćani su pak sretni onda kad se obraćaju pitanju tko sam ja kao čovjek i tko je Bog, iako njihovi životni uvjeti ne moraju biti tako dobri. No, s odgovorom na ta najbitnija pitanja, kršćani uvijek mogu biti radosni“ rekao je Džeba, istaknuvši da je važno uvidjeti tko je sretniji u odnosu na temeljno, u odgovorima na životno pitanje tko si i kamo ideš kao čovjek, a ne da li se raduješ nekoj banalnoj stvari. Džeba je istaknuo i misao Chestertona da je važno znati gdje treba biti optimističan, a gdje pesimističan: „Kršćanstvo kaže da trebaš biti strastveno ponosan jer si dijete Božje, i strastveno ponizan kada pomisliš što bi bio bez Boga. Čovjek treba biti strastveno ponosan kad gleda prema nebu i strastveno ponizan kad gleda prema sebi i zemlji“. „Chesterton obrađuje vječna pitanja. Olakšava mi i pomaže kad želim argumentirano govoriti o istinama i temeljima katoličke vjere s drugima ili onima koji ne vjeruju. Kroz njegove knjige se uči bolje razumjeti i druga polazišta, nevjernike. Pomaže shvatiti biti kršćanske vjere“ rekao je Džeba, ing. građevine i student filozofije i religijskih znanosti.

Chesterton je i autor lika 'Otac Brown', koji je i ekraniziran u Velikoj Britaniji, SAD-u i Njemačkoj kao film i serija. To je drugačija vrsta detektiva, katolički svećenik i detektiv amater koji ne otkriva zločine na temelju materijalnih tragova, nego na temelju poznavanja ljudske psihe. Kad otkrije zločinca, prisili ga da se ispovijedi i uvijek ima moralnu pouku. Džeba je preveo Chestertonovu knjigu „Pravovjerje“ koja je doživjela ponovno izdanje u nakladi Verbuma jer se pojavilo veliko zanimanje za Chestertonovu misao koja je ponovno zaživjela; opet ga se počelo čitati 1990-ih godina. Također, Džeba je pokrenuo i susrete u Chesterton klubu u Zagrebu, a takvi klubovi postoje diljem svijeta, kao mjesto razmjene ideja za djelovanje koje društvo može pokrenuti na bolje.

Chesterton je smatrao i da je test svekolike sreće zahvalnost. Ljepota svijeta nije u stalnim izmjenama, nego onome što je stalno s nama. Tome što se stalno događa, a da je uvijek ispunjajuće, zna se radovati dijete, kao što Bogu svaki dan nije dosadilo sunce pokrenuti da izađe, metaforički će Chesterton. To je znak zapravo mladog duha, Boga i čovjeka, da mu stalna pojava ne dosadi; zapravo je znak starog duha kad čovjek stalno traži promjene da se osjeti ispunjenim. Džeba je istaknuo i aktualne Chestertonove misli za ovo vrijeme: „Umjetnost i moral se sastoje od toga da negdje treba povući crtu“ kao i „Nikada ne spuštajte ogradu ako ne znate razlog zašto je podignuta“. Aktualizacija toga su npr. pokušaji da se 'sruši' brak, jer ga se ne razumije. Ali, onda nemoj 'rušiti' ono čiju svrhu ne poznaješ, rekao je Džeba. Također, Chesterton nije podržavao sukob spolova. Smatrao je da je feminizam povezan s mutnom idejom, rekavši kako se predstavlja da je „žena slobodna kad služi poslodavca, a ropkinja kad pomaže svome mužu“.

Njegovi primjeri su bili slikoviti da su ga svi mogli razumjeti. Mnogi su ga čitali i voljeli, njegov odnos s nevjernicima je bio uvijek srdačan i prijateljski. Ključna pitanja koja ljude sada opterećuju i kojima se bavimo ista su kao i u njegovo doba. Mnoge filozofije 20. st. su nastajale kad je on živio, tada su klice njihovog kasnijeg razvoja“ rekao je Džeba. To je kontekst komunizma, skepticizma, materijalizma, zbrke različitih filozofija u isto vrijeme. „U njegovo vrijeme, početkom 20. st., Engleska i svijet su bili rasadnik različitih filozofija i utjecaja u društvu: Nietzsche, agresivni darvinizam, eugenika, s ciljem stvaranja 'ljudske pasmine', a u tu svrhu i sterilizacija 'nepodobnih'. Neki su mislili da 'uzgojem' ljudi mogu dobiti bolje, kvalitetnije ljude. Puno ljudi je bilo sterilizirano, mjerili su glave i po širini čela predviđali hoće li netko biti razbojnik“ upozorio je Džeba, istaknuvši da se eugenika pojavila i prije pojave Hitlera, a Chesterton je bio među prvima u borbi protiv eugenike i o tome je pisao. Margaret Sanger, osnivačica sada aktualnog Planned parenthooda i Birth control, promicala je kontrolu rađanja koja u konačnici mora voditi čišćoj rasi. „Učimo kako činiti mnoge pametne stvari. Sljedeći veliki zadatak će biti da ih naučimo ne činitirekao je Chesterton. Kritizirao je i kako postoje ljudi koji troše više nego zarađuju i to su paraziti društva, što se vidi u posljedicama sadašnjih ekonomskih kriza. Bilo je to i vrijeme kad je Hitler 1938. g. izabran za osobu godine u američkom časopisu Time, a osoba godine 1941. g. po izboru Timea bio je Staljin. Džeba je time htio ukazati kako sva ta društvena zla kasnije djelovanjem tih ljudi nisu došla odjednom, nego su se postupno razvijala, i to uz podršku nekih dijelova javnosti klicama tih zala.

Chesterton je nazvan princem paradoksa. Često je koristio paradokse govoreći da je paradoks istina okrenuta naglavačke, kako bi istina privukla pozornost. Pokrenuo je svoje novine i uređivao ih, a u njima je pisao i George Orwell. U svjetlu trenda kako novine uglavnom promiču pisanje loših vijesti, rekao je: „Novinari ne mogu opisati brakove koji nisu rastavljeni. Stoga je cjelokupna slika života koju nude prijevarna“. Chesterton je napisao osamdeset knjiga, dvjesto piča, četiri tisuće eseja – to je kao da je jedanaest godina svaki dan pisao esej, rekao je Džeba. Taj iznimno plodan autor i pisac drama 1935. g. bio je nominiran za Nobelovu nagradu za književnost, no baš te godine, jedini put u povijesti, osim u godinama Prvog i Drugog Svjetskog rata, nije dodijeljena Nobelova nagrada za književnost. Džeba je rekao kako razlozi za takvu odluku javno nisu poznati, no mnogi se pitaju je li ta nagrada uskraćena baš zato što je u pitanju bio veliki i plodni kršćanski mislilac Chesterton, čija se nepresušno bogata  misao u široj javnosti počinje aktualizirati i u Hrvatskoj.