„Kateheza“ Borisa Šprema

„Kateheza“ Borisa Šprema – nova je kolumna naše suradnice Tanje Popec u kojoj govori o posljednjim zemaljskim trenucima predsjednika Hrvatskoga sabora i njegovom umiranju. Središnja tema je činjenica da je tražio sakramente umirućih te da će imati crkveni sprovod. Budući da je djelovao u krugu ateistički usmjerene političke elite, što ove vjerničke geste govore o kraju njegova života?
utorak, 02. listopada 2012. u 00:00

„Kateheza“ Borisa Šprema – nova je kolumna naše suradnice Tanje Popec u kojoj govori o posljednjim zemaljskim trenucima predsjednika Hrvatskoga sabora i njegovom umiranju. Središnja tema je činjenica da je tražio sakramente umirućih te da će imati crkveni sprovod. Budući da je djelovao u krugu ateistički usmjerene političke elite, što ove vjerničke geste govore o kraju njegova života?

U kolumni Tanja donosi Špremovu vjerničku osobnu iskaznicu, ali i teološko tumačenje njegove želje da okrijepljen Kristom završi zemaljski život. Smatra da je, iako poznat po tome da se deklarirao kao ateist, „na kraju svojega zemaljskog života održao svojevrsnu katehezu. Naravno, nije to doslovan katehetski govor, no znakovit je i, gledajući vjerničkim očima, nije zanemariv. Crkva, naime, dopušta da nam Bog progovara i po onima koji su mu, deklarativno, okrenuli leđa. No, ako postoji Kristov biljeg na njihovim čelima, onda također trebamo dopustiti i djelovanje sakramentalne Milosti, makar to bilo i u posljednjem trenutku života.“

S obzirom na to da je popudbina posljednja zemaljska pričest, a pričest je „sjeme vječnoga života, Popec ističe kako je „utješno znati da je umro sa sjemenom vječnosti u sebi, pa, teoretski gledano, postoji mogućnost da uživa radost nebeskoga života. Krist svakome ostavlja mogućnost izbora i u posljednjem životnom trenutku kada postavlja pitanje: „Prihvaćaš li me kao svoga Spasitelja i Otkupitelja?“ No, mnoge do toga pitanja vodi kroz tjeskobu i trpljenje koje pročišćava.“

Njegovu borbu sa smrtonosnom bolešću smatra mogućnošću povezivanja s Kristovom mukom i križem: „Bolest i trpljenje može biti i određena prilika za čišćenje od grijeha. Oni oblikuju dušu za Stvoriteljev zagrljaj. I zbog toga je trpljenje spasonosno.Taj smisao može se dohvatiti vlastitim sudjelovanjem i slavljem Sakramenta bolesničkoga pomazanja, jer upravo on sjedinjuje primatelja toga sakramenta s mukom Kristovom.“ Podsjeća na trpljenje koje postaje spasonosno kada se u njega vjernički ulazi, te osim toga, donosi mir. Tanja ujedno napominje: „Nema sumnje da borba za zdravlje koju je proteklih tjedana vodio Boris Šprem, koja je zbog njegove dužnosti predsjednika Hrvatskoga sabora barem dijelom bila poznata hrvatskoj javnosti, može biti opomena zdravima i normalnima. I to ne samo onima s kojima je on profesionalno surađivao i koji su ga poznavali, već svima nama. Sakramenti umirućih, ta čežnja da se za odlazak s ovoga svijeta pripreme i da mirno učine prijelaz, još jedna su potvrda iskonskoj čovjekovoj čežnji za mirom. Kao što je za života želio djelovati da dobro i mnogi će ga pamtiti upravo po tom stvaranju boljega svijeta, tako je i svojim umiranjem dao poruku, upravo svojom željom da taj rastanak od zemlje bude s Bogom.“

Naša suradnica zaključuje. „Boris Šprem bio je političar s dostojanstvom čovjeka. U Hrvatskoj je to vrijednost koju je potrebno naglasiti. Njegova profinjenost u radu i nastupu kao i usmjerenost prema općem dobru (koje je kod nas gotovo izblijedio pojam) mogli bi biti lijepa domaća zadaća za nasljednike i suradnike. Onima, pak, koji misle da Boga nema, gestama je poručio ono što u Svetom pismu piše: „Pristupajmo dakle smjelo k Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas.“ (Heb 4,16)

Više pročitajte u kolumni.

Izvor: Laudato