Mons. Puljić: Hrvatska je sa Stepincem postala jačom zemljom

Spomendan bl. Alojzija Stepinca svečano je proslavljen i u istoimenoj župi na Bilom brigu u Zadru, prvoj župi u Hrvatskoj koja je posvećana Stepincu.
Autor: Laudato/M.P. Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL nedjelja, 10. veljače 2019. u 14:35

Svečano koncelebirano slavlje predslavio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
 
Misa se služi u OŠ ‘Zadarski otoci’ na Bilom brigu. U tijeku je gradnja župne crkve bl. Alojzija Stepinca, jer su se od utemeljenja župe 1998. g. mise služile u montažnoj crkvi.
 
Na početku homilije mons Puljić prisjetio se početka života blaženog kardinala. Bio je najprije vojnik, ratnik i zarobljenik. A onda ratar koji je obrađivao svoju zagorsku plodnu zemlju. I na koncu je postao svećenik, biskup, pastir, propovjednik i odgojitelj Božjeg puka do konca života.
 
- Ova tri životna razdoblja pomogla su mu savršeno uskladiti tri velike ljubavi: prema čovjeku, Domovini, te prema Bogu i Crkvi Katoličkoj. Bogoslovni studij u Rimu (1924-1930), hodočašće u Svetu zemlju (1937.) gdje je hodao jeruzalemskim stopama svoga Učitelja, te imenovanje najmlađim biskupom na svijetu (1932., u 36. godini) pokazuju određenu simboliku. U Rimu je nakon studija zaređen za svećenika, u Jeruzalemu je tijekom hodočašća pripravljen za mučenika, a u Zagrebu posvećen za predvodnika velike nadbiskupije. I postao stijenom preko koje nije mogla nijedna moć ovoga svijeta – rekao je mons. Puljić.
 
Prisjetio se i kako su Stepinčevo imenovanje zagrebačkim nadbiskupom opisali ondašnji su mediji: 'Mlad je i rese ga velike vrline. Duboko je odan molitvi i srca milostiva prema sirotinji koju ljubi ljubavlju svetog Vinka Paulskog. Pun je apostolskog žara, osjećajne duše pa će znati svom vjernom puku biti i otac i prijatelj, spreman moliti i trpjeti za svoj narod.' (Katolički list).
 
I doista, Bog ga je odabrao za velike stvari, prisjetio se kardinal Puljić.
 
- I dok su ga nacisti pokušali tajno likvidirati, komunisti su od njegove presude napravili pravi spektakl. Nevina ga su ga strpali u zatvor pred očima cijeloga svijeta. Ali, veliki papa Ivan Pavao II. proglasio ga je moralnim pobjednikom, 4. listopada 1998. Bezbožni pak režimi, s kojima se uspješno hrvao (fašizam, nacizam i komunizam) otišli su, vjerujemo, u povijesnu ropotarnicu; i to zauvijek. Mi smo posebice zahvalni Bogu što smo bili naraštaj koji je doživio u slobodnoj Domovini ono veličanstveno bogoslužje u Mariji Bistrici kad je povijest presudila u Stepinčevu korist, a Papa progovorio: 'Ovo je povijesni događaj u životu Crkve i vašega naroda. Podnijevši u svojem tijelu i duhu okrutnosti komunističkog sustava, jedan od najistaknutijih likova Katoličke crkve kard. Alojzije Stepinac, sad se povjerava sjećanju svojih sunarodnjaka s blistavim znamenjem mučeništva' – rekao je nadbiskup zadarski.
 
Citirao je Stepinca u prigodi imenovanja nadbiskupom, kada ga je pozdravio pomoćni biskup Sevis: 'Zahvaljujem vam od srca, iako se radovati ne mogu, jer moje je imenovanje za mene težak križ, koji valja nositi prema pravilima kršćanskog savršenstva ne samo strpljivo, nego dragovoljno i gorljivo (patienter, libenter et ardenter).. Moja je nakana čista: slijediti nauk križa, te bez ikakva straha braniti katoličku istinu i pravednost. Pa kao što sam bio za dobro svoga naroda spreman dati sve, tako sam spreman na sve i za Crkvu Katoličku, koja me od najranije mladosti učila dati svakome što je njegovo i ljubiti ljude istinskom ljubavlju.'
 
- Povijest Crkve upisat će ga u niz najhrabrijih biskupa Europe onog tužnog razdoblja. Stoga je za nas ime Stepinac poruka istine i vjernosti Bogu, Crkvi i čovjeku, kao poruka ljubavi prema svom narodu, kako piše na njegovom grobu ('U ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se ni od koga natkriliti'). A s tog groba dopiru nam aktualne i sadržajne riječi iz njegove oporuke: 'Predragi, ljubite se međusobno! Bratski se ljubite! Budite jedno srce i jedna duša' – rekao je mons. Puljić.
 
Podsjetio je kako je na današnji dan, držeći čvrsto goruću svijeću, simbol uskrsloga Spasitelja, 10. veljače 1960. točno u 14 sati i 15 minuta, preminuo je blaženom smrću pravednika.
 
- Tiho i sveto završio je ovozemni hod nepokolebivi branitelj vjere, neustrašivi čuvar pravovjerja, neumorni zaštitnik čovjeka, poglavito siromašnih i progonjenih. U Božje ime branio je slobodu Crkve. Iskrenim je domoljubljem tumačio pravo hrvatskog naroda i svakog naroda pod suncem na dostojan život u miru, slobodi i pravednosti. Zauzimao se za prava i dostojanstvo svake ljudske osobe bez obzira na nacionalnost, vjeru i svjetonazor. Sva ta prava temeljio je na Božjoj Riječi i Božjoj volji. Hrvao se s moćnima da zaštiti nemoćne. Hrabro je i bez straha osudio svaku zabludu i svaku mržnju: rasnu, klasnu, nacionalnu, vjersku i političku. Svoj je život završio kao žrtvu ljubavi za Boga, Crkvu, čovjeka i za dobro svoga voljenog naroda. Njegovim grobom u zagrebačkoj katedrali, Hrvatska je postala jačom zemljom. A narod kojega je toliko volio da se u tome 'ni od koga nije dao natkriliti', dobio je dar nebeskoga zagovornika komu se može moliti i u svim potrebama utjecati. Blaženi Alojzije, moli za nas sada i u vjeke vjekova – zaključio je homiliju mons. Puljić.