Branko Ištvančić: Redatelji imaju stvarateljsku odgovornost

Branko Ištvančić, istaknuti je hrvatski redatelj i pobjednik nedavno održanog 4. festivala hrvatskih vjerskih filmova s dokumentarnim filmom “Od zrna do slike” koji prikazuje žene na sjeveru Vojvodine koje od slame izrađuju fascinantne slike.
Autor: Marija Pandžić ponedjeljak, 10. lipnja 2013. u 08:53

Branko Ištvančić, istaknuti je hrvatski redatelj i pobjednik nedavno održanog  4. festivala hrvatskih vjerskih filmova s dokumentarnim filmom “Od zrna do slike” koji prikazuje žene na sjeveru Vojvodine koje od slame izrađuju fascinantne slike.

Osnovnu školu završio je u Tavankutu, a srednju u Subotici. Prve filmove snimio je još u rodnom Tavankutu u Subotici u dobi od 15 godina uz prvog nastavnika filma Zoltána Siflisa, redatelja i pedagoga u dobi. Nagrađivan je dva puta nagradom Oktavijan za najbolji dokumentarni film, Velikom nagradom za najbolji film, Zlatnom uljanicom i nagradom za najbolju režiju na Danima hrvatskog filma, te nagradama za najbolji dokumentarni film i nagradom za najbolju režiju na festivalima u inozemstvu.

Debitantski dugometražni igrani film Duh u močvari (2006.) postigao je veliku gledanost u hrvatskim kinima (jedan od najgledanijih hrvatskih igranih filmova) i obilježio povratak prvog snimljenog igranog filma za djecu nakon 20 godina u Hrvatskoj. Član je Društva hrvatskih filmskih redatelja.

Osvojili ste nagradu Grand Prix na  4. festivalu hrvatskih vjerskih dokumentarnih filmova. Što Vam ta nagrada znači?

Na ovom festivalu  prije nekoliko godina osvojio sam nagradu za „Dragu Gospu Ilačku“ i nakon toga filma vrata su mi se počela otvarati iako snimam već dugi niz godina. Drago mi je da postoji ovaj festival kako bi hrvatski dokumentarni filmovi došli do šire publike, a i na taj način prezentiramo javnosti svoj rad. Lijep je osjećaj dobiti nagrade, ali nagrade ne bi trebale biti jedan poticaj autoru. Važno je reći svijetu nešto što je pozitivno i dobro. Treba ispričati priču koja na ljude može ostaviti dobar dojam i poticaj.

U čemu je važnost filma „Od zrna do slame“?

Film “Od zrna do slike” prikazuje žene na sjeveru Vojvodine koje od slame izrađuju fascinantne slike. Važno mi je govoriti o Hrvatima u Vojvodini i ženama koje izrađuju zapravo umjetnost u slami, i to je svjetska baština budući da su po tome originalni u svijetu. Mnoge svjetske kulturne udruge smatraju da su Hrvatice Bunjevke po tome najoriginalnije u svijetu i film pokušava to prezentirati gledateljima. Film je sniman četiri godine u sva četiri godišnja doba, a nastao je u produkciji Hrvatske i Srbije. Pokušavam u filmu progovoriti o tome zašto se bave slikama u slami i prodrijeti do njihovog identiteta.

Uspješan ste redatelj. Kako na svoju karijeru gledate iz današnje perpektive?

Prve filmove snimio sam još u rodnom Tavankutu u Subotici od 15 godina uz prvog nastavnika filma Zoltána Siflisa, redatelja i pedagoga u dobi. Ne znam čime mi se mogao drugim baviti osim filmom. Diplomirao sam filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti 1999. godine. Nije bilo lako, ali danas radim i živim od toga. Osim dokumentaraca, snimio sam drugi dugometražni film. Danas je jako teško dobiti priliku i mislim da je za svakog kolegu važno da radi. Mogu reći da sam ostvario karijeru, ali nadam se da ću dobiti još veći projekt.

Koja je uloga vjere u Vašem životu?

Vjera mi je jako važna, jer sam i odgojen u katoličkom duhu, a danas tako i mislim i razmišljam. Ono što je jako važno za svakog autora je da stvaranje podrazumijeva i etičko djelovanje. Ako radimo nešto što ćemo javnosti predstaviti, moramo biti svjesni i odgovorni za ono što će oni gledati. Autor mora polaziti od ideje dobra i pozitivnog, da život ima smisla, vjerovati i uvijek se nadati.